Kombinacija bez interferona za hepatitis C

Istraživači su otkrili kako je liječenje hepatitisa C sa dva lijeka, bez interferona je bilo efikasno kod održavanja stalnog virološkog odgovora kod pacijenata za koje se smatralo da imaju malu vjerojatnost za odgovor na tretman.

Prema dr. med Shyamasundaran Kottilil i njegovim kolegama sa National Institute of Allergy and Infectious Diseases, 24 tjedni režim sofosbuvira u kombinaciji sa težinski doziranim ribavirinom kod pacijenata sa visokom prevalencijom nepovoljnih tradicionalnih pretskazatelja na odgovor na tretman bio je povezan sa stalnim virološkim odgovorom na tretman kod 68% pacijenata, te kod 48% pacijenata koji su primali malu dozu ribavirina.

U Journal of the American Medical Association su napisali kako je odvojena, manja populacija pacijenata sa ranom ili umjerenom fibrozom je pokazala 90% stalni virološki odgovor u 24 tjedna sofosbuvira sa težinski doziranim ribavirinom.

U uvodu sa zaključili kako je hepatitis C je uobičajen u velikim urbanim područjima u SAD koja sadrže populaciju sa nepovoljnim tradicionalnim pretskazateljima na odgovor na tretman, kao što su crna rasa, uznapredovana fibroza, IL28B CT ili TT genotipovi, visoka viremija i prethodni tretmani.

Interferon alfa i ribavirin su dva direktno djelujuća antivirusna lijeka koja su poboljšavala stalan virološki odgovor ali imaju rizik od ozbiljnih nuspojava i interakcije sa ostalim lijekovima. Nedavni pokusi su pokazali efikasnost režima direktno djelujućih antivirusnih lijekova bez interferona kod stalnog virološkog odgovora, ali ti podaci nisu bili prikupljeni kod populacije sa slabijim rezultatima tretmana.

{mp4-flvremote}http://medpagetoday.s3.amazonaws.com/media/41xxx/41212_wide.mp4{/mp4-flvremote}

Autori su proučavali efikasnost i sigurnost sofosbuvira te težinski baziranog ribavirina ili ribavirina u smanjenoj dozi u dvodijelnoj studiji na 60 hepatitis C pacijenta u različitim stadijima fibroze jetara a kao primarni cilj su imali nedetektabilnu viremiju u 24 tjedna nakon završetka tretmana.

Sudionici su bili inficirani sa hepatitis C genotipom 1, imali su biopsijom dokazano kronično oboljenje, bili su do sada ne liječeni te testom utvrđeno negativni na hepatitis B i HIV. Dodatno, imali su apsolutni broj neutrofila od 750 stanica/uL (ili veći), broj trombocita od 50,000 stanica/uL i hemoglobin od 11g/dL ili veći) kod žena te 12g/dL kod muškaraca.

Prvi dio studije je uključivao 10 pacijenata sa ranom do umjerenom fibrozom koji su bili liječeni kroz 24 tjedna sa 400mg/dnevno sofosbuvira i težinski doziranog ribavirina (400mg ujutro i 600mg popodne ako su bili lakši od 75kg ili 600mg ujutro i popodne ako su bili teži od 75kg).

Drugi dio studije je bio nasumičan on osnovi jedan-na-jedan sa 50 sudionika sa svim stadijima fibroze jetara uključujući kompenziranu cirozu na 400mg sofosbuvira dnevno sa težinski doziranom (ili manjom dozom) ribavirina od 600mg dnevno kroz 24 tjedna.

Viremija je bila mjerena kroz RNA mjerenja u plazmi. Pridržavanje tretmana je bilo mjereno brojanjem tableta prilikom svakog posjeta te za vrijeme razgovora sa pacijentima.

Ciljevi studije su uključivali nedetektabilnu viremiju nakoj 24 tjedna tretmana, omjer pacijenata sa nedetektabilnom viremijom u različitim točkama za vrijeme i nakon studije, učestalost i ozbiljnost nuspojava te prekid zbog ozbiljnih nuspojava.

Većina sudionika su bili crnci (83%) i muškarci (66%) a 48% je bilo pretilo. Po karakteristikama oboljenja 81% je imalo IL28 CT ili TT genotip, 70% je imalo GT-1a genotip, 23% je imalo uznapredovano oboljenje jetara a 62% je imalo početnu viremiju iznad 800,000.

U drugom pokusu, 96% grupa u svakoj studiji je postiglo supresiju virusa do četvrtog tjedna dok su četiri sudionika prekinula terapiju u osmom tjednu zbog nepridržavanja terapije a još jedan je prekinuo nakon dvanaest tjedana ali je zadržao nedetektabilnu viremiju u 24 tjednu nakon završetka tretmana.

Relaps se dogodio kod 28% u grupi baziranoj na težini i kod 40% u grupi sa manjom dozom. Razlike u stalnom virološkom odgovoru između ovih grupa nisu bile značajne. Relaps je bio značajno vjerojatniji kod muškaraca, pacijenata sa fibrozom te među pacijentima sa početnom viremiom od 800,000 IU/mL

Kod procjene virusne kinetike, farmakokinetike i farmakodinamike, potpuno podešen farmakokinetičko-virusni kinetički model od 20 sudionika (10 u svakoj grupi) je pokazao značajno sporiji omjer gubitka virusa kod pacijenata koji su imali relaps u usporedbi sa onima koji su imali stalan virološki odgovor.

Tretman je bio dobro podnošen, nije bilo smrtnih slučajeva ili prekida tretmana zbog ozbiljnih nuspojava. Ozbiljne nuspojave koje uključuju glavobolju, anemiju, umor i mučninu su bile pretežno blage do umjerene naravi.

Prema dr. Rolhit Talwani sa University of Maryland School of Medicine u Bostonu koji je i ko-autor studije, ova otkrića pokazuju kako pacijenti (uključujući i teže lječivu populaciju) mogu postići virusnu kontrolu preko oralnog tretmana.

„Kako napredujemo i kako se razvijaju ovi oralni tretmani za hepatitis C, tako se nadamo da ćemo biti u mogućnosti liječiti određenu populaciju kroz kraće vremensko razdoblje, sa jednim ili dva lijeka te možda dužim liječenjem za one kod kojih postoji rizik od relapsa,“ izjavio je za MedPage Today.

Studija je bila ograničena malom veličinom.

Studija je bila financirana od strane National Cancer Institute, National Institute of Allergy and Infectious Diseases, German Research Foundation, Pharmasset Pharmaceuticals, i Gilead Sciences.

Autori su bili podržani od strane Roche Pharma, Novartis, Gilead, Merck, Vertex Pharmaceuticals i Abbott

Napomene:

• Ovo je bio mali nasumični pokus do sada ne liječenih hepatitis C pacijenta koji je pokazao dobar omjer virološkog odgovora uz upotrebu kombinacije sofosbuvira i ribavirina
• Manjak statistički značajne razlike kod omjera uspjeha kod smanjene doze u usporedbi sa dijelom baziranim na težini je teže interpretirati zbog malog broja uzorka

LINK