Transplantacija ili presađivanje jetre postupak liječenja u kojem se terminalno bolesna jetra zamjenjuje sa zdravom jetrom donora. Ona je po učestalosti drugi najčešći oblik transplantacije solidnih organa, provodi se kada su prisutni znaci zatajenje jetrene funkcije i iscrpljene sve ostale mogućnosti liječenja.

Tehnički se radi o najsloženijem kirurškom postupku transplantacije organa i ujedno jedina metoda izlječenja terminalne bolesti jetre budući ne postoji umjetna, mehanička zamjena za funkcionirajuću jetru (kao što je npr. dijaliza zamjena za za održavanje funkcije bubrega).

Prva uspješna transplantacija jetre obavljena je 1967. godine u Denveru, SAD, a u Republici Hrvatskoj 1990. godine u KBC Zagreb (Rebro).

Danas se u svijetu godišnje učinioko 10.000 transplantacija jetre i postiže jednogodišnje preživljenje u više od 85-90 % bolesnika, a petogodišnje u 70-75%.

Transplantacija jetre vrlo je uspješna terapijska metoda za liječenje malignih tumora jetre i akutnih odnosno kroničnih bolesti jetre s prisutnim zatajenjem funkcije:

• akutno zatajenje jetre – iznenadno zatajenje jetre kod osoba koje nemaju podatak o ranijoj bolesti jetre,
• kronično zatajenje jetre – ciroza jetre s komplikacijama,
• neoperabilni primarni tumor jetre (unutar specifičnih kriterija) – hepatocelularni karcinom, kolangiocelularni karcinom, hepatoblastom,
• primarno zatajenje presatka nakon prethodne transplantacije jetre.

Postoje dvije osnovne vrste transplantacije jetre:

• kadaverična – kada je jetre dobivena od darivatelja organa kojem je ustanovljena moždana smrt
• sa živog darivatelja – kada se dio jetre uzima od živog darivatelja i presadi primatelju, najčešće djetetu.

Gotovo sve transplantirane jetre potječu od podudarnih davatelja prema ABO sustavu krvnih grupa i veličini. Prije odluke o darivanju kadaveričnog organa potrebno je utvrditi moždanu smrt darivatelja i održavati prokrvljenost organa.

Prednosti transplantacije sa živog darivatelja su kraće vrijeme čekanja, kraće vrijeme hladne ishemije eksplantiranog organa te mogućnost planiranja zahvata dok se ne optimizira stanje bolesnika. Negativne strane za darivatelje su smrtnost 1:300 do 400 zahvata (u odnosu na 1:3300 kod transplantacije bubrega) i komplikacije (naročito curenje žuči) u ¼ davatelja. Živi davatelji su također pod potencijalnim rizikom od psihičke prisile.

Karakteristike darivatelja (živog ili mrtvog) koje povećavaju rizik komplikacija nakon transplantcije jetre su:

• dob > 50 godina;
• steatoza jetre;
• povišeni jetreni enzimi, bilirubin ili oboje;
• produljen boravak u jedinici intenzivne njege;
• hipotenzija koja iziskuje vazokonstriktore i
• hipernatrijemija.

Transplantacija sa ženskog darivatelja na muškog primatelja također povisuje rizik.

Unatoč navedenim inovacijama, velik broj bolesnika umire čekajući transplantaciju (prosječno 10-20% u razvijenim zemljama).

Nastavno na postupak darivanja organa u Repubilici Hrvatskoj vrijedi sljedeće: Darivateljem organa smatra se svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Iako naš Zakon ne propisuje obvezu traženja dozvole obitelji, u praksi se ona uvijek traži. Dozvola obitelji zadnja je stepenica prije uzimanja organa i ljudima pomaže vjerovanje da je pokojnik htio pomoći drugima. Ako je poznat stav osobe o moždanoj smrti i transplantaciji organa, lakše se u danom trenutku donosi odluka. Stoga, pričajte o tome sa svojom obitelji i izgradite zajednički pozitivni stav prema darivanju organa i pomaganju drugima.

Donorska kartica preuzima se kod Vašeg izabranog obiteljskog liječnika, samo ju morate zatražiti!

Postupak

Transplantacija jetre kirurški je najzahtjevnija transplantacija organa. Presađivanje jetre traje oko 5 sati, ako nema komplikacija.

Osim same operacije, za uspješnost liječenja nužna je primjena imunosupresiva. Imunosupresivi lijekovi smanjuju imunološki odgovor primatelja prema darovanom organu kako ga ne bi odbacio. Iako je imunološki odgovor  i rizik odbacivanja najjači u prvih mjesec dana nakon transplantacije, oni se mogući cijeli život, stoga je imunosupresivna terapija doživotna, S vremenom, opadanjem rizika odbacivanja pažljivo se titrira najmanja moguća doza lijekova koja će biti učinkovita. Uz potencijalne nuspojave imunosupresiva, rizik odbacivanja transplantata je glavni razlog za doživotne kontrole bolesnika u transplantacijskim ambulantama.

Oporavak nakon transplantacije jetre individualan je za svakog bolesnika jer je odraz stanja organizma prije transplantacije kao i mogućih komplikacije koje se mogu razviti tijekom i nakon operacije.

Iz nepoznatih razloga odbacivanje jetrenog transplantata je manje agresivno u odnosu na odbacivanje ostalih solidnih organa; većina epizoda akutnog odbacivanja je blaga i samoograničavajuća, javlja se u prvih 6 mjeseci i ne utječe na preživljenje transplantata.

Faktori rizika za odbacivanje su:

• mlađa dob primatelja,
• starija dob darivatelja,
• veća HLA nepodudarnost,
• dulje vrijeme hladne ishemije,
• autoimune bolesti, dok
• lošiji nutritivni status (npr. kod alkoholičara) izgleda da djeluje protektivno.

Simptomi i znakovi odbacivanja ovise o tipu reakcije Simptomi akutnog odbacivanja se javljaju u oko 50% bolesnika; simptomi kroničnog odbacivanja u <2%. Uz redovite kontrole, u najvećem broju slučajeva obacivanje se utvrđuje u ranoj fazi, kada bolesnika još nema tegoba, laboratorijskim pretragama – porastom jetrenih enzima.

U bolesnika transplantiranih radi ciroze jetre uzrokovane hepatitisom C, koji nije izliječen prije transplantacije (bolesnik ima pozitivan nalaz PCR u vrijeme operacije) virus inficira presadak i upala jetre (hepatits) se ponovno javlja u gotovo svih bolesnika. Obično su viremija i infekcija klinički asimptomatske, ali mogu uzrokovati aktivni hepatitis i cirozu.

Ponovna infekcija hepatitisom C dovodi do ciroze u 15–30% bolesnika unutar 5 godina. Bolesti jetre s uzrokovane autoimunim bolestima (npr. primarna bilijarni kolangitis, primarni sklerozirajući kolangitis, autoimuni hepatitis) povrat bolesti javlja se u 20–30% bolesnika unutar 5 godina.

Prognoza

Transplantacija jetre omogućuje visoko dugoročno preživljenje bolesnika:

• jednogodišnje preživljenje (pacijenti koji prežive godinu dana od transplantacije jetre) – 85-90%,
• petogodišnje preživljenje – 70-75 %.

Ovako visoki postotci preživljenja nakon transplantacije jetre plod su višedesetljetnog razvoja kirurške tehnike, imunosupresivne terapije i algoritama odabira bolesnika i donora, doživotnog praćenja kao i vrhunske organizacije transplantacijskih centara.

Preživljenje je veće kod kroničnog nego akutnog zatajenja jetre. Smrt nakon prve godine je rijetkost i uglavnom je posljedica nuspojava imunosupresivne terapije ili povrata bolesti (npr. karcinom, hepatitis).

Transplantacija jetre izrazito poboljšava kvalitetu života primatelja. Nužna je doživotna terapija imunosupresivima i redovne kontrole kod nadležnog liječnika.

Zahvaljujemo izv.prof.dr.sc. Tajani Filipec Kanižaj na recenziji