Najpoznatije, a ujedno i najčešće autoimune bolesti jetre su: autoimuni hepatitis  (AIH), primarni bilijarni kolangitis (PBC) i primarni sklerozirajući kolangitis (PSC). Autoimunu komponentu ovih bolesti čine organski nespecifična protutijela koja se nalaze u serumu oboljelih.

Autoimuni hepatitis

Pregled

Autoimuni hepatitis je upala jetre koja nastaje kada imunološki sustav vašeg tijela bez poznatog uzroka napada stanica jetre. Točan uzrok autoimunog hepatitisa nije jasan, ali čini se da su genetski i okolišni čimbenici okidači koji pokreću bolest.

Neliječeni autoimuni hepatitis može dovesti do ciroze jetre i na kraju do zatajenja jetre. Kada se rano dijagnosticira i liječi, autoimuni hepatitis često se može kontrolirati lijekovima koji potiskuju imunološki sustav.

Neliječeni autoimuni hepatitis može dovesti do nastajanja trajnih ožiljaka na jetri te do zatajivanja jetre. Autoimuni hepatitis kod djece nije često oboljenje, iznosi svega 2% svih dijagnosticiranih slučajeva hepatitisa.

Transplantacija jetre može biti opcija liječenja kada autoimuni hepatitis ne reagira na lijekove ili u slučajevima uznapredovale bolesti jetre.

Autoimuni hepatitis se češće javlja kod žena nego kod muškaraca

Dokazi upućuju da predispozicija za autoimuni hepatitis može postojati unutar obitelji, a nerijetko se javlja uz ostale autoimune bolesti kao što su celijakija, reumatoidni artritis, ili autoimune upale štitnjače (Hashimotov tiroiditis ili Gravesova bolest).

Simptomi

Znakovi i simptomi autoimunog hepatitisa razlikuju se od osobe do osobe i mogu se pojaviti iznenada ili postupno.

Autoimuni hepatitis se većinom javlja u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, međutim može se javiti u bilo kojoj dobi.

Kod nekih osoba, u ranim fazama bolesti, moguća je pojava samo nekoliko prepoznatljivih problema, dok drugi imaju znakove i simptome koji mogu uključivati:

• Umor
• Nelagoda u trbuhu
• Bol u zglobovima
• Svrbež
• Žutilo kože i bjeloočnica (žutica)
• Povećana jetra
• Taman urin
• Bol u zglobovima
• Abnormalne krvne žile na koži
• Mučnina i povraćanje

Uzroci

Autoimuni hepatitis nastaje kada imunološki sustav, koji obično napada viruse, bakterije i druge patogene, umjesto toga cilja jetru. Ovaj napad na vašu jetru može dovesti do kronične upale i ozbiljnog oštećenja jetrenih stanica. Do danas nije poznato zašto se tijelo okreće protiv sebe, ali istraživači misle da bi autoimuni hepatitis mogao biti uzrokovan interakcijom gena koji kontroliraju rad imunološkog sustava i izloženosti određenim virusima ili lijekovima.

Do sada su poznati samo neki faktori koji mogu utjecati na mogućnost nastanka autoimunog hepatitisa, a to su:

• Povijest autoimunog hepatitisa unutar obitelji
• Češća pojavnost kod osoba ženskog spola
• Povijest virusnih i bakterijskih oboljenja
• Upotreba određenih lijekova

Vrste autoimunog hepatitisa

Liječnici su identificirali dva glavna oblika autoimunog hepatitisa.

Autoimuni hepatitis tipa 1. Ovo je najčešća vrsta bolesti koja se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Otprilike polovica osoba s autoimunim hepatitisom tipa 1 ima i druge autoimune poremećaje, poput celijakije, reumatoidnog artritisa ili ulceroznog kolitisa.
Autoimuni hepatitis tipa 2. Iako odrasli mogu razviti autoimuni hepatitis tipa 2, on se najčešće javlja kod djece i mladih ( pogotovo kod mladih djevojaka). Ostale autoimune bolesti mogu pratiti ovu vrstu autoimunog hepatitisa.

Dijagnoza

Autoimuni hepatitis nije bolest koja ima svoje karakteristične simptome te ga je vrlo lako zamijeniti s drugim bolestima kao npr. virusnim hepatitisom.

Kod autoimunog hepatitisa postoji nekoliko dijagnostičkih testova:

• Krvni testovi – pomoći će odrediti vrstu autoimunog hepatitisa koju imate.
• Biopsija jetre – liječnici obavljaju biopsiju kako bi potvrdili dijagnozu i odredili stupanj i vrstu oštećenja jetre. Tijekom postupka, pomoću tanke igle se uzima mala količina jetrenog tkiva . Uzorak se zatim šalje u laboratorij na analizu.
• Ultrazvuk jetre i fibroelastografija – mogu biti od koristi kako bi se utvrdila razina oštećenja jetre.

Liječenje

Cilj liječenja autoimunog hepatitisa je usporiti ili zaustaviti napade imunološkog sustava na jetru, što može pomoći usporiti napredovanje bolesti.

Liječnici obično preporučuju početnu visoku dozu kortikosteroida. Čim se simptomi ublaže lijek se svodi na najmanju moguću dozu koja kontrolira bolest. Uz to se često primjenjuju lijekovi s djelovanjem na imunološki sustav, tzv. imunosupresivni lijekovi.

Većina ljudi treba nastaviti uzimanje kortikosteroida godinama, a neki ljudi ga uzimaju cijeli život. Iako je moguća remisija nekoliko godina nakon početka liječenja, bolest se obično vraća ukoliko se lijek prestane uzimati.

Kada lijekovi ne mogu zaustaviti napredovanje bolesti, razvije se ciroza ili čak zatajenje jetre te je tada jedina preostala opcija transplantacija jetre.

Transplantacija jetre može biti terapijska opcija kada je u pitanju autoimuni hepatitis. U nekim slučajevima se bolest može ponoviti i nakon transplantacije. Stopa preživljavanja nakon pet godina od transplantacije jetre iznosi 80%.

Glavne komplikacije neliječenog autoimunog hepatitisa su:

• Zatajenje jetre
• Ciroza jetre
• Karcinom jetre
• Povišen krvni tlak u portalnoj veni
• Proširene vene u trbuhu i jednjaku
• Nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites)

Autoimune bolesti većinom imaju vrlo progresivan tijek ako se na vrijeme ne započne s liječenjem. 

Suplementi i prirodni preparati također mogu biti pomoć u kontroli simptoma.

Zahvaljujemo doc.dr.sc. Luciji Virović Jukić,dr.med. na recenziji