Reyeov sindrom prvi puta je opisan 1963. godine u Australiji. Liječnici su ga opisali kao bolest male djece, nepoznatog uzroka, koja se javlja nekoliko dana nakon virusnih infekcija, prezentira se naglo nastalim povraćanjem, poremećajem stanja svijesti, epileptičkim napadajima i zatajenjem jetre.

U nekim slučajevima bolest je progredirala do kome i smrti. U narednim godinama, pojava Reyeovog sindroma sve je češće prijavljivana te je primijećeno da se najčešće javlja nakon virusnih infekcija u djece koja su uzimala acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin). 1980. godine, kada je zabilježen najviši broj slučajeva, izdana je preporuka da se acetilsalicilna kiselina ne primjenjuje u pedijatrijskoj populaciji. Zahvaljujući brojnim istraživanjima i napretku medicinske dijagnostike, identificirani su lijekovi i toksini, te je otkriven niz urođenih poremećaja metabolizma koji daju kliničku sliku Reyeovog sindroma. Stoga se danas predlaže da pojam ‘’Reyeov sindrom’’ označava skup simptoma neovisno o uzroku koji je do njih doveo, dok bi se pojam ‘’Reyeova bolest’’ ili ‘’klasični Reyeov sindrom’’ trebao koristiti ako se simptomi jave u bolesnika bez jasno utvrđenog uzroka.

Uzrok

Iako uzrok Reyeovog sindroma nije u potpunosti rasvjetljen, smatra se da nastaje kao posljedica oštećenja mitohondrija* nakon izlaganja vanjskim toksinima. U većini slučajeva, pojavi bolesti je prethodila recentna virusna infekcija.

Kao najčešći mitohondrijski toksin navodi se acetilsalicilna kiselina (Aspirin), iako neki istraživači to danas dovode u pitanje. Skupinu lijekova i toksina koji se povezuju sa Reyeovim sindromom (sindromom nalik na Reyeov) uključuje i tetracikline, valproičnu kiselinu, varfarin, insekticide, herbicide, aflatoksin….

Simptomi se najčešće javljaju nakon vodenih kozica i gripe, iako se sindrom povezuje s nizom drugih virusnih infekcija. 

Mitohondrijska ozljeda dovodi do zatajenja funkcije jetre i otekline (edema) mozga, što je uzrok vodećih simptoma bolesti.

(*stanična organela koja služi za proizvodnju energije)

Simptomi i znakovi

Reyeov sindrom najčešće se javlja u dobi od pet do 14 godina, iznimno nakon osamnaeste godine života. 

Simptomi bolesti javljaju se u prosjeku tri dana (12 sati do 3 tjedna) nakon što je dijete preboljelo virusnu infekciju.

Prvi simptom je naglo nastalo povraćanje s dehidracijom. Nakon 12 do 24 sata javlja se poremećaj stanja svijesti, iritabilnost, nemir, mogu se javiti epileptički napadaji. U djece mlađe od dvije godine javlja se ubrzano disanje i proljevaste stolice. Karakteristično je da su djeca afebrilna.

Jetra je uvećana, masno infiltrirana, jetreni enzimi su povišeni, no žutica je rijetka. Ako se ne liječi, dolazi do zatajenja drugih organa i u konačnici može imati smrtonosan ishod.

S godinama pojavnost sindroma opada, te je danas vrlo rijedak. Navedeno se pripisuje smanjenoj uporabi Aspirina u pedijatrijskoj populaciji, ranom prepoznavanju simptoma i pravovremenom početku liječenja, te identifikaciji urođenih poremećaja metabolizma.

Dijagnoza

Pravovremeno prepoznavanje bolesti i postavljanje ispravne dijagnoze izuzetno je važno.

Ne postoji specifičan test temeljem kojeg se postavlja dijagnoza, Reyeov sindrom je dijagnoza isključenja.

Potrebno je isključiti druga stanja koja mogu uzrokovati sindrom nalik na Reyeov, uključujući jetrene bolesti, otrovanja i toksična oštećenja jetre, te urođene metaboličke poremećaje koji zahtijevaju specifično liječenje. U dijagnostičkom procesu provodi se niz pretraga, laboratorijskih, radioloških I drugih, koje mogu biti invazivne, primjerice lumbalna punkcija.

Liječenje

Ne postoji specifičan lijek za Reyeov sindrom. Liječenje je potporno i ovisi u kojem stadiju je bolest prepoznata. Uznapredovali stadiji zahtijevaju liječenje u jedinicama intenzivne skrbi. Prijavljeni su slučajevi uspješnog liječenja transplantacijom jetre.

Danas je smrtnost manja od 20%, a moguć je i potpuni oporavak.

Prevencija

Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode ne preporučuje primjenu Aspirina u mlađih od 16 godina bez savjetovanja s liječnikom. Primjena lijeka je opravdana u slučaju jasne indikacije.

Zahvaljujemo dr. Matei Majerović na recenziji