Tenofovir monoterapija ili entecavir+tenofovir terapija?

Prema ENTEBE studiji, objavljenoj u Bostonu na „Liver meeting“-u u organizaciji AASLD-a (American Association for the Study of Liver Diseases), kombinacija entecavir i tenofovir pokazala se uspješnom u liječenju virusa hepatitisa B (HBV) kod pacijenata koji su pokazivali rezistenciju na liječenje drugim antivirusnim lijekovima. Antivirusna terapija nukleozidnim/nukleotidnim analozima kao što su; entecavir (Baraclude), tenofovir (Viread), adefovir (Hepsera), telbivudin (Sebivo/Tyzeka) ili lamivudin (Zeffix), čini okosnicu liječenja kroničnog hepatitisa B. Iako njihova uspješnost pri zaustavljanju replikacije HBV-a nije upitna, ipak im nedostaje sposobnost kompletnog uklanjanja virusa iz organizma, što umanjuje uspješnost liječenja i produžava trajanje terapije. Također HBV često postaje rezistentan na antivirusne lijekove, posebno one „starije generacije“ kao lamivudin, što za posljedicu ima potpun neuspjeh tretmana liječenja.

Entecavir + tenofovir
Nastanak rezistencije HBV-a na antivirusni lijek može izazvati rezistenciju na čitav niz srodnih antivirusnih lijekova. No, prema znanstvenicima, kombiniranje entecavira (analog gvanozina) i tenofovira (analog adenozina) kao jedinstvenog tretmana može uspjeti kod pacijenata kod kojih nisu uspjeli prijašnji pokušaji s nukleozidnim analozima. Dva navedena lijeka imaju visok stupanj otpornosti na rezistenciju te im se profili rezistencije ne preklapaju.

U ENTEBE studiji 92 pacijenta su primala tretman sastavljen od 1.0 mg entecavira i 300 mg tenofovira jednom dnevno kroz 96 tjedana, te su naknadno praćena dodatna 24 tjedna nakon završetka terapije. Kombinacija entecavir i tenofovir pokazala se kao sigurna i generalno dobro tolerirana, bez značajnih nuspojava koje su se uglavnom izražavale kao umor i mučnina. Zaključak znanstvenika je bio da je testirana kombinacija lijekova uspješna i izrazito tolerabilna opcija kod pacijenata kod kojih je prijašnja terapija, bez obzira na vrstu nukleozidnih analoga, bila neuspješna.

Tenofovir monoterapija
Paralelno, u sličnoj studiji, Young-Suk Lim sa timom medicinskog sveučilišta iz Seula (University of Ulsan College of Medicine) usporedio je rezultate liječenja pacijenata s kroničnim HBV-om, čija prethodna terapija antivirusnim lijekom nije bila uspješna, podijeljenih u dvije grupe. Prva grupa liječena je kombinacijom entecavir+tenofovir a druga samo tenofovirom i uključivala je 90 pacijenata. Također, kao i terapija s entecavir+tenofovir kombinacijom, monoterapija tenofovirom nije imala značajnih nuspojava i simptomi su se uglavnom zadržavali na umoru i mučnini. Nakon 48 tjedana uspoređivana je uspješnost suzbijanja virusa HBV-a. Uspješnost kod grupe čija je terapija bila kombinacija entecavir+tenofovir iznosila je 73% dok je kod grupe čija je terapija bila samo tenofovir iznosila 71%. Tim stručnjaka ovog istraživanja zaključio je da značajna razlika među ovim pristupima terapiji zapravo i ne postoji, tj. da je zanemariva.

Navedena klinička ispitivanja i njihovi rezultati, iako proturječni, otvaraju raspravu o prilagodbi antivirusnih lijekova i prilagodbi terapije pacijentima s kroničnim hepatitisom neovisno o tipu.

Izvor