Primatelji transplantirane jetre imaju skoro tri puta veće šanse od razvoja karcinoma

Prema novoj studiji u listopadskom izdanju „Liver Transplantation“, u usporedbi s općom populacijom, pojavljivanje karcinoma među primateljima transplantirane jetre je vrlo visoko. Članak je također raspoloživ online na Wiley Interscience.

Transplantacija i posljedična imunosupresija koja sprječava odbacivanje organa, već su odavna povezivani s povećanim rizikom od nastanka karcinoma. Nekoliko studija  proučavalo je taj predmet ali je samo mali broj koristio kontroliranu populaciju za usporedbu, a puno ih se oslanjalo na ograničene podatke. Potrebno je više studija kako bi se pouzdano otkrio uzrak za rizik od nastanka karcinoma nakon transplantacije, kako bi prema tome liječnici optimizirali imunosupresiju, praćenje karcinoma i rizike povezane s time.

Istraživači predvođeni Helenom Isoniemi iz Finske pokušavaju opisati uzrok  od rizika nastanka karcinoma kod Finskih pacijenata s transplantiranom jetrom, hipotetizirajući da bi učestalost specifičnih tipova raka bila veća među primateljima transplantirane jetre. Oni su uključili sve transplantirane pacijente iz Helsinki University Central Hospital kod kojih je transplantacija izvršena između 1982 i 2005. Korištenjem Finskog registra populacije i nacionalnog registra karcinoma, bili su u mogućnosti pratiti svakog pacijenta počevši od dana transplantacije pa sve do kraja 2005. godine.

Među 540 primatelja transplantacije pronašli su ukupno kod 36 pacijenata 39 de novo karcinoma. Sveukupni standardizirani omjer učestalosti (standardized incidence ratio – SIR) u usporedbi s općom populacijom bio je 2.59. Non-Hodgkin limfom, non-melanoma rak kože i bazalni karcinom stanica značajno je povećao SIR.

„Najučestaliji oblici karcinoma u našoj skupini bili su limfom i karcinom kože“ izjavili su autori. „Non-Hodgkin limfom, koji je uključio četiri slučaja post-transplantacijske limfoproliferativne poremećaje pojavio se češće kod muškaraca, kod pacijenata koji su imali transplantaciju u mladosti i brzo nakon transplantacije.“ Kao kontrast tome, nen-melanoma karcinom kože bio je učestaliji među starijim pacijentima i onima kojima je inducirana terapija antitijelima. Zanimljivo je da su autori pronašli manje pojavljivanje karcinoma među pacijentima koji imaju povijest akutnog odbacivanja što se može dovesti u jaku vezu s limfomom.

„Temeljeno na našim podacima, svaki šesti transplantirani pacijent bi po procjeni mogao razviti neki oblik karcinoma u razdoblju od 20 godina nakon transplantacije“ izvijestili su autori. „Ova studija naglašava važnost praćenja karcinoma nakon transplantacije jetre.“

Popratni uvodnik autora Ashokkumar Jain iz Rochester Univerziteta osvrće se na Abergove rezultate usporedno s ostatkom literature, pozorno prateći starost pacijenta i trajanje naknadnog praćenja. Jain je napisao kako Aberg i kolege „pokazuju da je kumulativna učestalost de novo karcinoma povećava u prvoj godini praćenja za 3%, 5 godini za 5%, 10 godina za 13% i 20 godina 16%,“.

Također je ukazao da su druga izvješća pokazala značajno povećavanje rizika od de novo oropharyngeal i plućnog karcinoma među pacijentima s transplantiranom jetrom koji puše, što predstavlja uvjet koji se potencijalno može spriječiti.

Kroz literaturu Jain i njezini koautori  pronašli su velike varijacije u prijavljenoj učestalosti kod post transplantiranih karcinoma, djelomično povezani s dužinom naknadnog praćenja i djelomično povezano s uključivanjem ili isključivanjem limfatičnih lezija.

Izvor: www.medicalnewstoday.com, originalni članak možete pročitati ovdje