Intranazalni prijenos hepatitis C virusa: Virološki i Klinički dokaz

„Naši rezultati otkrili su visoku zastupljenost krvi (74%)  u nazalnom (nosnom) sekretu HCV pozitivnih pacijenata koji ušmrkavaju drogu. Također smo potvrdili da je HCV RNA prisutna u nazalnim sekretima kod značajnog omjera (13%) ove skupine. Još značajnije, ova studija je pokazala da i krv i dijelovi HCV mogu biti preneseni preko pribora za ušmrkavanje (npr. slamki) za vrijeme simuliranog intranazalne upotrebe droge.“

Studija je pokazala da HCV može ostati vitalan na površini okoliša do 16 sati ali je malo poznato o količini virusa potrebnoj za prijenos. Prevladavanje HCV u nazalnoj sekreciji i na slamkama za ušmrkavanje vjerojatno su konzervativno procijenjene.Očekuje se da će HCV biti prisutna u nazalnoj sekreciji u većoj učestalosti i količini za vrijeme aktivnog ušmrkavanja droga što može pojačati izlučivanje nazalnih tekućina i krvi.

Ova studija je vrijednosti 2 primarna virološka preduvjeta potrebna za intranazalni prijenos HCV

1. prisustvo krvi i HCV u nazalnim sekretima kod intranazalnih korisnika droga
2. prijenos krvi i HCV iz nazalne šupljine na pribor za ušmrkavanje koji se često dijeli među intranazalnim korisnicima droga. Štoviše, učestalost i ozbiljnost nazalne patologije primijećena u ovoj skupini može pojačati uvjete koji omogućavaju intranazalni prijenos HCV. Zbog toga ovi nalazi potvrđuju važnost virološke i kliničke podrške hipotezi o intranazalnom prijenosu HCV. Dodatno, detekcija HCV u nazalnom sekretu proširuje raspravu u svezi potencijalnog iatrogenog i nosocomialnog prijenosa HCV u sadržaju uha, nosa i grla i povezanih kliničkih praksi. Potrebno je više istraživanja kako bi se potvrdio intranazalni prijenos kao način virusne infekcije i određivanje njegovog utjecaja na širu epidemiju HCV infekcije.

Puni članak možete pročitati ovdje ili ih skinuti sa naše web stranice:

Prvi dio
Drugi dio