HBV genotip A je povezan sa većom viremijom nego li ostali genotipovi

Nova studija koja je istraživala  zastupljenost različitih genotipova virusa hepatitisa B (HBV) u bazi podataka od približno 2400 uzoraka je pokazala približno jednaku zastupljenost genotipova; A-34%, B-30% i C-23%. Genotip A je bio povezan sa najvećom viremijom. Istraživanje je bilo prezentirano na godišnjoj konferenciji Association for Molecular Pathology 2010 godine.

Istraživači iz Laboratory Corporation of America predvođeni dr.sc. Joseph Sebastian su koristili COBAS TaqMan za analizu uzorka mjereći pre-Core/Core područje HBV genoma i sekvenciranje 561 bazni par područja HBV polimeraze gena. Ova analiza općenito zahtijeva više od 200 U/mL HBV DNA.

Uzorci su bili jednako podijeljeni među genotipovima A (34%, 828 uzorka), genotipom B (29.5%, 713 uzorka), genotipom C (23%, 558 uzorka), genotipom D (6.5%, 158 uzorka), genotipom E (3%, 74 uzorka) i genotipom F i G (1%, 24 uzorka). Analiza je detektirala 2 ili više genotipova u omjeru uzoraka (2.6%, 63 uzorka).

Podskup od približno 800 uzorka je imalo raspoložive podatke o viremiji za koje su istraživači utvrdili zastupljenost po genotipu: genotip A (28%, 227 uzorka), genotip B (30%, 244 uzorka), genotip C (25.7%, 207 uzorka), genotip D (7.6%, 61 uzorak), genotip E (4.9%, 39 uzorka), genotipovi F i G (1.2%, 10 uzorka) i miješani genotipovi (2%, 16 uzorka).

Kao što je prije primijećeno, dr. Sebastian  njegove kolege su saopćili kako je u prosjeku genotip A imao značajno veću viremiju (23 miliona IU/mL) nego li ostali: genotip B je imao 13 miliona IU/mL, genotip C je imao 13miliona IU/mL, genotip D je imao 14 miliona IU/mL a genotipovi E i H su imali 15 miliona IU/mL.

Istraživači su u sažetku napomenuli kako povijesno postoji povezanost između visoke viremije i pozitivnog odgovora na tretman, pa su tražili viremiju veću od 110miliona IU/mL. Otkrili su kako je iznad te granice bila puno veća količina uzorka koja je sadržavala uzorke sa genotipom A (43%) nego li onih koji su sadržavali genotip B (26%), genotip C (21%), genotip D (7%), genotip E (4%) i genotip G (1%).

Zaključili su kako postoji vrlo dobra korelacija između podataka iz podskupa od 800 i sveukupnih podataka od 2400 uzoraka.

Dr. sc. Donna Walk, mikrobiolog pri University of Arizona je izjavila kako je studija bila „dojmljiva zbog vrlo velike procjene genotipova. Ona daje ljudima mogućnost točne identifikacije različitih genotipova te možda i direktnu vezu sa progresijama različitih oboljenja ili odgovora na tretman.“

Napomenula je kako ipak rezultati sa amplifikacijom različitih genotipa mogu varirati u zavisnosti početno uzete količine. „Iako se mogu napraviti neke veze, mislim da je potreban daljnji rad kako bi se potvrdila točnost viremije sa višestrukim laboratorijskim analizama.“

To je razlog zbog čega dr. Wolk vidi analize kao što je ova nova molekularna analiza kao oruđe koje može poboljšati kvalitetu nijansi kod oboljenja u kontekstu različitih genotipova te možda bolje ocijeniti odgovor pacijenta na tretman.





LINK