Usprkos cijeljenju kao dojenčad, tinejđeri mogu biti podložni hepatitis B infekciji a majka može biti veza

Novo istraživanje otkriva značajan broj odraslih osoba izgube zaštitu od hepatitisa B (HBV) usprkos tome što su primili kompletnu seriju cijepljenja kao dojenčad. Rezultati koji su objavljeni u siječnju 2013 u izdanju Hepatology, službenom žurnalu AASLD sugeriraju kako su za ove HBV re-infekcije odgovorni tinejđeri sa visoko rizičnim majkama (HBeAg pozitivnim) i tinejđeri čiji se imunološki sistem ne uspijeva sjetiti prethodnog izlaganja virusu (imunološka memorija).

HBV infekcija je veliki globalni zdravstveni problem čak i sa uspjehom univerzalnog cijepljenja protiv virusa dojenčadi. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) procjenjuje kako širom svijeta dvije milijarde ljudi ima HBV infekciju sa 360 miliona kroničnih nosioca hepatitis B površinskog antigena (HBsAg). U SAD, Centar za Prevenciju i Kontrolu Oboljenja (CDC) navodi kako do 1.4 miliona Amerikanaca živi sa kroničnim HBV.

U Taiwanu gdje je studija provedena, prijenos sa majke na dijete (vertikalan prijenos) je odgovoran za većinu slučajeva HBV u zemlji. U stvari, Taiwan je dugo bilo endemsko područje sa omjerom HBV infekcija od 95% i omjerom HBsAg nositelja od skoro 20% kod opće populacije. Kako bi se borio sa ovim velikim zdravstvenim teretom Taiwan je 1984 godine pokrenuo prvi univerzalni program cijepljenja, vršeći cijepljenje novorođenčadi od inficiranih majki koje se proširilo na svu novorođenčad 1986 godine.

Kronični HBV je glavni zdravstveni teret koji dovodi do ciroze, raka jetara (hepatocelularni karcinom) i zatajenja jetara, skraćivanja života i predstavlja veliki ekonomski teret društva,“ izjavio je vodeći autor Dr Li-Yu Wang sa Mackay Medical College u Taiwanu. „Iako je HBV cijepljenje dojenčadi visoko efikasno, ono nije 100% efikasno a naša studija istražuje dugoročni uspjeh HBV cjepiva kod visoko rizične populacije.“

Za trenutnu studiju je 8733 visokoškolskih studenata rođenih između srpnja1987 i srpnja 1991 pružilo dokumentaciju o cijepljenju te je bila procijenjena na prisutnost HBsAg i antitijela na HBSAg (anti-HBs). Srednja starosna dob sudionika je bila 16 godina a 53% grupe su sačinjavali muškarci. Svi sudionici su pohađali školu u Hualien County u Taiwanu.

Otkrića ukazuju kako je omjer pozitivnih HBsAg bio 2% a anti-Hbs 48%. Za studente koji su primili HBV imunoglobuln HBIG) i cjepivo kao dojenčad, 15% je bilo pozitivno na HBsAg – omjer koji je bio značajno veći kod studenata čije su majke bile pozitivne na HBeAg i koji su primili HBIG van rasporeda. Istraživači su otkrili značajnu negativnu povezanost između HB doze cjepiva i pozitivnog omjera HBsAg među studentima koji nisu primili HBIG.

Izvještavajući o prethodnom istraživanju istraživači su zabilježili kako je program cijepljenja smanjio HBV infekciju i omjer djece nosioca u Taiwanu. Prethodne studije su također izvijestile o smanjenju ozbiljnog hepatitisa kod dojenčadi te karcinoma jetara kod djece kao rezultat programa cijepljenja. Dr. Wang je zaključio, „sigurno je kako je program HBV cijepljenja bio veliki uspjeh u Taiwanu. Za odrasle osobe koje izgube zaštitu trebalo bi se razmotriti pojačanje cjepiva kod starosti od 15 godina ili starije, posebno kod onih rođenih od HBsAg pozitivnih majki ili koji su imali rizik od izlaganja HBV. Osobe koje su rođene od visoko rizičnih majki trebalo bi prvo testirati na HBsAg.“

Istraživači su nadalje sugerirali kako bi rutinsko HBV liječenje za vrijeme trudnoće moglo smanjiti izlaganje novorođenčadi virusu. Ipak, naglasili su kako bi sigurnost i efikasnost ovog plana trebalo dokazati na velikoj studiji prije upotrebe u standardnoj borbi sa HBV.

LINK