O Hepatitisu

Hepatitis je ozbiljna virusna bolest. Važno ga je spriječiti i na vrijeme otkriti jer “proizvodi” i za sobom kao posljedicu ostavlja trajne invalide koji, čak i ako se izliječe, imaju ograničenu radnu sposobnost i limitirajuće faktore pri zapošljavanju. Hepatitis označava upalno stanje jetre čiji uzroci mogu biti različiti. Jedan od uzroka mogu biti i virusi i tada je riječ o virusnom hepatitisu. Smatra se da su virusi hepatitisa glavni napadači jetre. Virusni hepatitis je akutno ili kronično virusno oboljenje jetara uzrokovano virusom hepatitisa A, B, C, D, E, G …i neidentificirani. Najopakiji su virus B i virus C hepatitisa koji u slučaju kroniciteta i neliječenja, u visokom postotku, mogu dovesti do ciroze odnosno karcinoma s fatalnim ishodom. HCV je još uvijek u cijelom svijetu nedovoljno istražen, pa ni putovi prijenosa nisu sasvim poznati i predvidljivi. Prema procjenama WHO broj osoba, zaraženih hepatitisom C, u svijetu je 170 milijuna, a hepatitisom B 350 milijuna te stoga ova bolest predstavlja vodeći javno-zdravstveni problem. Za ilustraciju, od AIDS-a boluje 40 milijuna osoba.

Postoji više virusa koji izazivaju hepatitis, a označeni su početnim slovima abecede. Dok neki od njih označavaju privremenu neugodu bez posljedica, drugi znače opasnu i tešku bolesti koja traje cijeli život, a zaražene može stajati života. Svjetski zdravstveni statističari procjenjuju da godišnje od nekog od tipova hepatitisa umire oko 1,5 milijuna ljudi. U toj brojci apsolutno predvode hepatitisi B i C - golem javno-zdravstveni, socijalni i gospodarski problem i u bogatim i u siromašnim zemljama. Situaciju s hepatitisom dodatno komplicira činjenica da se, kao i mnoge druge bolesti jetre, često otkrivaju kad su već u jako uznapredovaloj fazi.

A B C D E
Inkubacija 15 do 50 dana 45 do 180 dana 2 tjedna do 6 mjeseci 2 tjedna do 8 mjeseci 15 do 64 dana
Prijenos zaražena voda i hrana, prljave ruke, izmet, krv i tjelesne tekućine širi se spolnim putem kod heteroseksualnih i homoseksualnih odnosa (nekorištenje kondoma), dijeljenjem igala (narkomani), preko inficirane majke na dijete, krvnih pripravaka, tetovaža i piercinga krvne i krvni pripravci zaražene osobe, dijeljenje igala (narkomani), rjeđe spolnim putem i preko inficirane majke na dijete, tetovažama i piercingom krv i druge tjelesne tekućine zaraženih, igle isto kao A, zaražena hrana, prljave ruke, stolica, krv i tjelesne tekućine zaraženih
Simptomi žutica, umor, bol u trbuhu, gubitak apetita, mučnina, proljev, temperatura i groznica; odrasli češće imaju simptome nego djeca mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, žutica, umor, gubitak apetita, bol u zglobovima; oko 30 posto oboljelih nema nikakve znakove bolesti (posebice djeca) žutica, umor, tamna mokraća, bol u trbuhu, gubitak apetita, mučnina; bez simptoma u gotovo 80 posto slučajeva ili se javljaju nespecifični simptomi (ekcem, mišićni bolovi) simptomi slični onima kod hepatitisa B slabost, mučnina, bol u trbuhu, žutica
Cjepivo da; rizičnima, te onima koji pate od neke bolesti (hemofilija, kronične bolesti jetre, hepatitis B i C) da; cijepljenje djece (6.razred osnovne škole u Hrvatskoj); cijepljenje odraslih, posebice rizičnih grupa ne da (isto kao B) ne
Prevencija cjepivo, higijena (uvijek prati ruke nakon nužde, mijenjanja pelena, prije pripreme hrane) cijepljenje, izbjegavanje rizičnog seksualnog ponašanja, liječenje narkomana, zamjena igala, oprez kod tetoviranja i piercinga izbjegavanja rizičnog ponašanja (narkomanija, promiskuitet) isto kao kod hepatitisa B higijena (pranje ruku nakon nužde, mijenjanje pelena, prije pripreme hrane)
Saznaj Više Saznaj više Saznaj više Saznaj više Saznaj više

Najbolji način zaštite od bolesti je cijepljenje protiv hepatitisa B. Preporučuje se svima i može se obaviti već u dojenačkoj dobi ili ranom djetinjstvu. Pomoći ima i za one koji nisu cijepljeni, a došli su u dodir s izvorom zaraze. Daje im se tzv. pasivna zaštita tj. gotova protutijela dobivena iz krvi osoba koje su preboljele hepatitis B.

Od kada se dijete zarazi virusom hepatitisa B pa do izbijanja bolesti može proći jedan do šest mjeseci. Pri tome bolest kod mališana može proći nezapaženo, jer je obično prate blagi i nespecifični simptomi, pa tek laboratorijske pretrage otkrivaju da dijete ima hepatitis B. Nakon nekoliko mjeseci bolest može proći sama od sebe i dijete može na nju postati doživotno otporno, no postoji i druga mogućnost, da hepatitis B prijeđe u kronični oblik s velikom mogućnošću razvoja ciroze i raka jetre. Naime, iako mališane u pravilu muče blaži simptomi bolesti nego odrasle, kod djece se u čak 95% slučajeva razvija kronični oblik hepatitisa B. Podaci otkrivaju da što je dijete mlađe, to je veća šansa da nakon infekcije virusom hepatitisa B postane kronični nositelj virusa. Pa zašto onda riskirati?

U određivanju dijagnoze hepatitisa prvi korak su krvni testovi.

BILIRUBIN: Liječnik će svakako tražiti da se pretragom krvi odredi razina bilirubina. To je crvenožuti pigment koji se nakon prerade u jetri izlučuje s mokraćom. Kako ga bolesna jetra ne može preraditi, razne bilirubina u krvi rastu, pa se javlja žutilo kože i bjeloočnica tipično za upalu jetre.

AMINOTRANSFERAZE: Važan pokazatelj bolesti su i aminotransferaze, mnogima poznatije "jetrene probave". To su jetreni enzimi koji su povišeni kad je jetra oštećena.

PROTUTIJELA ILI ANTIGENI: Za otkrivanje tipa virusa koriste se posebni testovi koji pokazuju postojanje antigena hepatitisa ili protutijela. Ta su protutijela vojnici koje naš obrambeni sustav proizvodi kako bi napadali specifične antigene.

IgM za A: Testom se traže takozvana IgM protutijela, koje tjelesne obrambeni sustav stvara za borbu protiv virusa hepatitisa A. Mogu se otkriti odmah nakon pojave simptoma bolesti.

HBsAg: Virus hepatitisa B otkriva se testovima krvi kojima se traga za antigenom nazivom HBsAg. No taj antigen moguće je u krvi otkriti samo u ranim fazama bolesti, jer nastaje nakon otprilike četiri mjeseca. Izuzetak su trajni nositelji virusa, kod kojih se antigen može otkriti i kasnije.

ELISA i PCR za C: Protutijela na virus hepatitisa C otkrivaju se uz pomoć nekoliko krvnih testova. Prvi korak su takozvani ELISA testovi. Kako se protutijelo na taj virus ne mora u krvi pojaviti čak šest mjeseci od početka bolesti, moguća je "lažna negativna" dijagnoza. Preciznije određivanje daje PCR test (lančana reakcija polimeraze), koji virus pronalazi po genetskom tragu.

Prema procjenama WHO broj osoba, zaraženih hepatitisom C, u svijetu je 170 milijuna, a hepatitisom B 350 milijuna te stoga ova bolest predstavlja vodeći javno-zdravstveni problem. Za ilustraciju, od AIDS-a boluje 40 miljuna osoba.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prevalencija u Hrvatskoj iznosi 1,5 – 2% što odgovara podacima koji su dobiveni na osnovi testiranja dobrovoljnih davalaca krvi provedenog 1992. godine. To znači da je u Hrvatskoj oko 60 000 – 80 000 osoba zaraženo virusom hepatitisa C.

Na osnovu podataka iz 1992. kada bi se godišnje liječilo 10 puta više oboljelih nego što to HZZO odobrava, a da se nitko više u međuvremenu ne zarazi, postojeći oboljeli izliječili bi se za 60-ak godina.

Donedavno jedini točni epidemiološki podaci za Hrvatsku bili su naprijed spomenuti podaci iz 1992. godine. Da bi se došlo do točnih podataka provedeno je veliko epidemiološko istraživanja u više centara u cijeloj Hrvatskoj. Rezultati te studije govore o 10,9% ili 490.500 zaraženih virusom B hepatitisa i 1,71% nosioca HCV tj. 76.500 osoba u Hrvatskoj.

Za usporedbu isti izvor navodi podatak da je broj osoba zaraženih HIV-om u Hrvatskoj ispod 1.000 te iz toga proizlazi /prema istom izvoru/ da je omjer HCV i HIV inficiranih 45–90:1

Bez obzira na ove činjenice, u R. Hrvatskoj broj oboljelih od kroničnog hepatitisa C kojima HZZO odobrava liječenje sveden je na minimum za razliku od oboljelih od AIDS-a za koje nitko ne postavlja pitanje kako ih liječiti i odakle sredstva.

Apsurdno je to što je uspjeh liječenja hepatitisa C prije 10 godina bio 6 %, a danas je prosječno 61% (45 – 90%). Nema bolesti kod koje je postotak izlječivosti porastao za 10 puta uporabom modifikacije terapije istog lijeka (prof. Esteban, prosinac 2004.).

Kronični hepatitis C, uzrokovan hepatitis C virusom (HCV) vodeći je uzrok kronične bolesti i transplantacije jetre u svijetu. Ukoliko se ne liječe, kod 30% zaraženih osoba razvit će se ciroza jetre, hepatocelularni karcinom, odnosno doći će do zatajivanja i nužne transplantacije jetara. Kod pacijenata s transplantiranim jetrima najčešće dolazi do ponovnog pojavljivanja bolesti te razvoja fibroze i ciroze u roku od 5 godina.

Virus hepatitisa C uzročnik je: 20% svih akutnih hepatitisa, 70% kroničnih hepatitisa, 40% slučajeva ciroze jetara, 60 % slučajeva HCC (hepatocelularni karcinom – rak jetara) i 30% indikacija za transplantaciju jetara.

Virus hepatitisa C otkriven je 1989. godine u SAD, kao glavni uzrok tzv. posttransfuzijskog hepatitisa. Bolest može biti akutna ili kronična. Akutna se vrlo rijetko dijagnosticira jer je praktički asimptomatična, a pacijent se u potpunosti oporavi. Međutim kod 80% zaraženih osoba akutna bolest razvije se u kroničnu bolest jetara te se razvija ciroza ili karcinom. Bolest ima "tihi" tijek i većina pacijenata nema nikakvih simptoma. Simptomi su, ako se pojave, veoma blagi – mučnina, bol u mišićima, umor. Kod velike većine pacijenata bolest se otkriva slučajno, pri rutinskoj kontroli krvi. Zato se ovo oboljenje i naziva "tihi ubojica".

Upravo zbog činjenice što godinama možete biti zaraženi a da ne znate, važno je otkriti nosioce virusa. Nužnost otkrivanja i liječenja nosioca virusa hepatitisa C prepoznali su Europski vodeći stručnjaci kako bi se izbjegla prijeteća kriza ovog gorućeg javno-zdravstvenog problema o kome se do sada kod nas malo ili uopće nije govorilo.

Prema podacima iz svjetski poznatog časopisa "Newsweek" do 2010. godine hepatitis će svake godine pobiti više Amerikanaca nego AIDS. Hepatitis kao ni AIDS ne događa se nekom drugom, u nekom drugom dijelu svijeta. Hepatitis se događa u RH, u Splitu, meni, nama, sada, ovdje, hepatitis je u mom domu.

Znanstvenici (U.S.A. Davis i sur., Hepatology 1998.) pak tvrde da će do 2008. godine HCV biti uzročnik porasta ciroze za 61 %, raka jetara za 68%, a smrtnosti uzrokovane oboljenjima jetara za čak 233%.

Većina osoba oboljelih od hepatitisa nije dovoljno informirana o samoj bolesti niti o mogućnostima liječenja, a ne postoje ni punktovi (osim kod usko specijaliziranih liječnika) gdje se pacijent može obratiti za pomoć.

Neadekvatna terapija i nemogućnost liječenja po metodama svjetski priznatih centara dovodi do osjećaja diskriminacije pacijenata unutar same ciljane skupine (pa i u odnosu na mogućnost liječenja drugih bolesti) čime se oboljeli dovode na marginu društvene prihvatljivosti.

Naime, ograničavanje broja pacijenata kojima se odobrava liječenje, vrste terapije obzirom na genotip kao i uskraćivanje liječenja "non-responderima" dovodi do osjećaja diskriminacije i marginalizacije kod osoba oboljelih od hepatitisa.

Prema nama dostupnim informacijama potrošnja lijekova npr. za snižavanje kolesterola dramatično raste te se za tu skupinu lijekova (prema informacijama iz tiska) potrošilo više novaca nego ukupno za: hematologiju, onkologiju, transplantacijsku medicinu, hepatitis C i multiplu sklerozu.

Obzirom da je hepatitis C zarazna i prenosiva bolest te će se širiti ako je ne preveniramo, naš prijedlog, a i pravo, je zahtijevati jednaka prava u liječenju oboljelih od hepatitisa C kao i oboljelih od ostalih bolesti (u smislu ograničavanja broja pokušaja izlječenja). Sve nama dostupne analize dokazuju da je jeftinije liječiti te pacijente nego liječiti nuspojave tj. posljedice (ciroza, hepatocelularni karcinom, zatajenje jetre i transplantacija). Dakle, trebalo bi iznaći mogućnosti financiranja liječenja većeg broja oboljelih ili osnivanje posebnog fonda iz kojeg bi se liječili ovi bolesnici.

Ponižavajući je položaj u kojem su se našli oboljeli od hepatitisa C nakon odluke HZZO-a iz kolovoza 2003. kojom se odobrava liječenje najnovijim lijekovima (pegilirani alfa interferon) samo određenim genotipovima tj. pacijentima s određenim genotipom HCV (hepatitis C virusa), a ostali se upućuju na liječenje po "starim" metodama (konvencionalni interferon) te im se, ako liječenje ne uspije, znatno smanjuju šanse za izlječenje čak i najnovijim terapijama.

Jednostavnije rečeno, oboljeli od hepatitisa C imaju pravo samo na jedan pokušaj izlječenja, dok oboljeli od drugih bolest (npr. povećane masnoće u krvi) imaju doživotno pravo na liječenje na teret HZZO-a i normalno da će se taj pacijent osjećati diskriminirano. Paralela i slična bolest koja je društveno bolje prihvaćena je AIDS.

Nedostatak novca i neorganiziranost zdravstva, nedovoljna informiranost zdravstvenih djelatnika, marginalizacija oboljelih i neprihvaćanje ove dijagnoze od strane šire zajednice te njena needuciranost o putovima prijenosa, pacijente oboljele od hepatitisa ograničava u postizanju kvalitete življenja.

Nakon višemjesečnog čekanja na nalaz (PCR) na koji se čeka i do 8 mjeseci, slijedi uvrštavanje PCR pozitivnih pacijenata na listu “čekanja” za odobravanje terapije od strane HZZO-a. Danas to znači već višegodišnje (3-5 godina) čekanje ukoliko oboljeli nije u mogućnosti sam platiti skupo liječenje. Sve 4 hrvatske makroregije imaju PCR laboratorij; sjever-Zagreb, istok-Osijek, zapad-Rijeka, jug-Split. Kao što je već navedeno prema raspoloživim podacima kada bi se u R. Hrvatskoj godišnje liječilo 10 puta više pacijenata (nego što to u ovom trenutku odobrava HZZO), a da se nitko u međuvremenu ne zarazi, hepatitis C iskorijenio bi se za 60-80 godina.

Mobilni InfoHep Centar

Mobilni InfoHep Centar je prerađeno kombi vozilo opremljeno za pružanje zdravstvenih usluga na terenu. Njegovim radom, a u suradnji sa stručnjacima regionalnih Zavoda za Javno Zdravstvo i bolničkih centara diljem Republike Hrvatske, po prvi put kompletna i izvrsna usluga (povjerljivo i anonimno savjetovanje i testiranje, pretraga jetre elastografijom te zakazivanje termina kod liječnika specijaliste) dovodi se na teren korisnicima.

Pročitaj više
info-icon
info-icon

PODRŠKA

PRIMATELJ:
ime - HEPATOS
adresa - Doverska 29, 21 000 Split
banka - Splitska banka
IBAN - HR42 2330003-1100069060

PODRŠKA

Na ovom mjestu ćemo sa velikim zadovoljstvom objavljivati popis osoba i poduzeća koji su „Hepatosu“ ukazali povjerenje i ponudili svoju pomoć na način na koji su najbolje mogli. Netko nam je financijski pomogao, netko je pomogao u uređivanju prostora, netko je pomogao u stručnom usavršavanju djelatnika, netko je poklonio dragocjene trenutke svog slobodnog vremena, netko toplu ljudsku riječ.

SVIMA VAM OD SRCA HVALA! BEZ VAS BI RAD NAŠEG DRUŠTVA BIO NEODRŽIV!

pogledaj više