Tenofovir je tijekom 3 godine prikazao visoku barijeru na otpornost kod pacijenata sa kroničnim hepatitisom B
Objavljeno
15 May, 2010.
u
Iz svijeta
Prema izlaganju na posterima na 45-om godišnjem sastanku EASL u Beču, niti jedan od sudionika koji su uzimali Tenofovir (Viread) za liječenje kroničnog hepatitisa B nije razvio otpornost kroz 144 tjedana u drugoj fazi 3. Studije. Istraživači su također prijavili kako među pacijentima koji su još uvijek imali detektabilnu HBV DNA u 72-om tjednu, dodavanje Emtricitabina (Emtriva) nije smanjilo viremiju više nego li samostalno Tenofovir.
Nekoliko nukleozida/nukleotida analoga je efikasno protiv HBV ali virus može razviti otporne mutacije koje ugrožavaju efikasnost dugotrajne terapije. Iskustva sa HIV ukazuju kako se to vjerojatno događa kada se ti lijekovi koriste kao monoterapija.
A. Snow-Lampart i kolege iz Gilead Sciences su proveli populacijsku i klonalnu analizu HBV polimeraze iz hepatitis B „e“ antigen (HBeAg) negativnih pacijenata sa kroničnim imali perzistentnu viremiju (HBV dNA nikad nije pao ispod >400 kopija/mL) ili virusni proboj (viremija 400 kopija/mL nakon supresije ispod tog nivoa) nakon 144 tjedna na tenofoviru.
Istražitelji su pregledali ukupno 641 sudionika (333 iz studije 102 i 225 iz studije 103) koji su i dalje u trećoj godini bili praćeni. Počevši u 72 tjednu, pacijenti sa perzistentnom viremijom su imali mogućnost dodavanja emtricitabina tenofoviru (dva lijeka u Truvada kombiniranoj tableti). Među 51 pacijentom koji su bili prikladni za dodavanje emtricitabina, 34 (67%) je to i uradilo a 17 (33%) je ostalo na monoterapiji tenofovirom.
Rezultati:
12 od 17 sudionika (71%) koji su ostali na samom tenofoviru je postiglo HBV DNA<400 kopija/mL u 144-om tjednu na zadnjoj provjeri u usporedbi sa 22 od 34 (65%) koji su dodali emtricitabin (nije značajna razlika).
Među 17 sudionika koji su ostali viremični na zadnjoj provjeri (5 na monoterapiji tenofovirom, 12 na tenofoviru/emtricitabinu), 5 se kvalificiralo za klonalnu analizu zbog stalne viremije od kojih se 1 nije pridržavao terapije.
Među preostalih 4 pacijenta, osnovna viremija je varirala od 6.1 do 10.4 log a srednja vrijednost smanjenja HBV DNA je bila 6.1 log u 114-om tjednu.
Kod ova 4 pacijenta klonalna analiza je otkrila mutacije u HBV polimerazi/obrnutoj transkriptazi u 19 različitih pozicija, obračunath za 3.6% do 9.1% ukupne virusne populacije.
Samo jedna sačuvana mutacija (rtF183L) je bila prisutna u klonovima kod više od jedne osobe.
Među 12 ostalih sudionika sa HBV viremijom u 144 tjednu ili zadnjoj kontroli, 6 pacijenata se nije pridržavalo terapije a 2 su razvila očuvana mutacija (rtR192H i rtG152E).
Usprkos genotipskim mutacijama, fenotipsko testiranje je otkrilo kako HBV kod ovih pacijenata ostaje osjetljiv na Tenofovir in vitro a mutacije nisu bile povezane sa virusnim probojem.
Na osnovu ovih otkrića, istražitelji su zaključili kako „kroz 144 tjedana terapije (tenofovirom), nije identificirana otporna mutacija na tenofovir među HBeAg negativnim i HBeAg pozitivnim pacijentima u dvije faze 3 studije.“
Među 51 pacijentom liječenim tenofovirom sa HBV viremijom u 72-om tjednu ili nakon toga, „čini se kako dodavanje emtricitabina nije imalo učinka na kasnije smanjenje HBV DNA u usporedbi sa pacijentima koji su nastavili tenofovirsku monoterapiju. Stalna viremija među pacijentima koji su se pridržavali terapije je bila rijetka (4/641, 0.6%) i nije bila povezana sa virološkom otpornošću na tenofovir koja je otkrivena među populacijom ili klonalnom analizom.“
IZVOR