U novoj studiji na pacijentima sa kroničnim hepatitisom B i cirozom, Baraclude (entecavir) je pokazao veću antivirusnu aktivnost u usporedbi sa adefovirom
Objavljeno
20 November, 2009.
u
Iz svijeta
Bristol-Myers Squibb je objavio 48-tjedne podatke iz tekuće studije (ETV-048) kod pacijenata sa kroničnim hepatitisom B i dekompenziranom cirozom u kojoj je Baraclude pokazao veću virusnu supresiju u usporedbi sa adefovirom. Novi podaci o Baraclude su prezentirani na 60-om godišnjem sastanku AASLD.
Dekompenzirana ciroza je karakterizirana ozbiljnim ožiljcima na jetri uzrokovanim kroničnom upalom jetre uključujući upalu povezanu sa infekcijom kroničnim hepatitisom B. Procjena je da oko 15-25% pacijenata sa kroničnim hepatitisom B umre od komplikacija uzrokovanih jetrenim oboljenjem. Trenutno, srednji omjer preživljavanja kod dekompenziranih pacijenata je dvije ili tri godine sa samo 28% preživljavanja pacijenata kod više od pet godina. Tretman pacijenata sa kroničnim hepatitisom B i dekompenziranom cirozom ostaje u području nedosegnutih medicinskih potreba i ti pacijenti često trebaju transplantaciju jetre.
„Ova studija predstavlja važan prvi korak u osvrtu na nedostignute medicinske potrebe zbog toga što je ovo prva komparativna studija koja procjenjuje sigurnost i efikasnost antivirusne terapije kod teže liječive populacije pacijenata“, izjavio je profesor Hugo Cheinquer, istražitelj ETV-048 studije i vanredni profesor gastroenterologije i hepatologije pri Universidade Federal Do Rio Grande Do Sul, Porto Alegre, Brazil. „Kronični hepatitis B je doživotno oboljenje i ovi podaci sugeriraju kako tretman sa Baraclude može ponuditi pacijentima sa kroničnim hepatitisom B i dekompenziranom cirozom opciju tretmana.“
Studijski rezultati kroz 48 tjedana
Primarni cilj studije ETV-048 je bio značajna promjena od polazne HBV DNA u 24-om tjednu, analizirano linearnom regresijom i prilagođeno polaznoj vrijednosti HBV DNA i statusu lamivudinske otpornosti. Studija je uspješno zadovoljila primarni cilj; u 24-om tjednu baraclude je postigao veće smanjenje viremije od adefovira: baraclude -4.48 (0.200), adefovir 3.40 (0.251) log kopija/mL.
Statistički značajna razlika je primijećena u omjeru pacijenata koji su postigli nedetektabilnu viremiju (PCR HBV DBA<300 kopija/mL te normalizaciju ALT. U 24-om tjednu 49% pacijenata liječenih sa baraclude (entecavir) je postiglo nedetektabilnu viremiju u usporedbi sa 16% pacijenata koji su primali adefovir; u 48 tjednu, 57% pacijenata na baraclude je postiglo nedetektabilnu viremiju u usporedbi sa 20% pacijenata na adefoviru. Također, među pacijentima koji su polazno imali znatno povećani ALT, veći omjer pacijenata liječenih baraclude je postigao normalizaciju u 24-om i 48 tjednu.
Dodatno, od 100 pacijenata liječnih sa baraclude, 66% je imalo poboljšanje ili zadržavanje statusa prema Child-Plough ljestvici (koja se odnosi na ozbiljnost hepatične dekompenzacije), sa 32% pacijenata koji su postigli a ? 2 boda smanjenja Child-Pugh ljestvice u 24-om tjednu; ovi omjeri su u 48 tjednu bili 61% kod baraclude i 35% kod adefovira. Nalazi u 24 i 48 tjednu su bili usporedivi za pacijente koji su primali adefovir; u 24-om tjednukod 71% se primijetilo poboljšanje ili je bilo bez pogoršanja na Child-Plough ljestvici a 24% je postiglo a ? 2 boda smanjenje prema Child-Plough ljestvici. Pacijenti liječeni sa Baraclude su također doživjeli poboljšanje prema MELD ljestvici (Model for End-Stage Liver Disease – još jedan oblik mjerenje težine hepatične dekompenzacije). U 48 tjednu promjena od polaznih vrijednosti za pacijente liječene sa baraclude je bilo smanjenje od 2.6 boda u usporedbi sa 1.7 bodova za pacijente liječene sa adefovirom.
Sveukupni sigurnosni profil je bio usporediv kroz ova dva tretman. Kao što se moglo očekivati kod populacije pacijenata, sveukupna učestalost ozbiljnih nuspojava je bila visoka sa 89% u baraclude dijelu i 97% u adefovir dijelu. Ozbiljne nuspojave su se dogodile kod 69% kod pacijenata liječenih baraclude i 66% kod pacijenata liječenih adefovirom. Omjer smrtnosti i hepatocelularnog karcinoma je također bio usporediv. Sveukupno, 23% pacijenata liječenih baraclude je umrlo u usporedbi sa 33% pacijenata liječenih sa adefovirom. Hepatocelularni karcinom se pojavio kod 12% u dijelu liječenih sa baraclude u usporedbi sa 20% u dijelu sa adefovirom. Kod svih pacijenta asu bile praćenje bubrežne funkcije. Povećanje nivoa kreatinina u serumu od ?0.5 mg/dL u odnosu na polazne vrijednosti je bilo primijećeno kod 17% pacijenata liječenih baraclude i 24% kod pacijenata liječenih adefovirom.
O studiji ETV-048
Studija ETV-048 je nasumična, otvorena, usporediva faza IIIb studije usporedbe baraclude sa adefovirom kod do sada ne liječenih pacijenata i onih koji su već bili liječeni lamivudinom sa kroničnim hepatitisom B i dekompenziranom cirozom (Child-Pugh ljestvica ? 7). 195 odraslih pacijenat (191 liječen) su bili HBeAg-pozitivni ili HBeAg-negativni i do sada ne liječeni nukleoz(t)idima ili prethodno liječeni lamivudinom.
Pacijenti su nasumično primali baraclude 1mg ili adefovir 10mg jednom dnevno i bili su liječeni najmanje 96 tjedana. Pacijenti srednju MELD vrijednost od 17 u baraclude dijelu i 15 u adefovir dijelu. Približno jedna trećina pacijenata je već imala otpornost na lamivudin.
Reference:
NHS Choices. Complications of hepatitis B. Available here. Accessed 15 September 2009
D'Amico G, Garcia-Tsao G, Pagliaro L. Natural history and prognostic indicators of survival in cirrhosis: a systematic review of 118 studies. J. Hepatol. 2006; 44: 217-31. 7 Ginés P, Quintero E, Arroyo V et al. Compensated cirrhosis: natural history and prognostic factors. Hepatology 1987; 7: 122-8.
Fattovich G, Pantalena M, Zagni I et al. Effect of hepatitis B and C virus infections on the natural history of compensated cirrhosis: a cohort study of 297 patients. Am. J. Gastroenterol. 2002; 97: 2886-95.
World Health Organization Web site. Fact sheet N°204. http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs204/en. Accessed August 28, 2009.
Izvor: LINK