Smanjenjem nivoa jetrenog proteina SIRT1 do smanjenog rizika oboljenja masnih jetara i pretilosti
Objavljeno
26 January, 2014.
u
Iz svijeta
Nova studija predvođena Boston University School of Medicine (BUSM) pokazuje kako abnormalni metabolizam povezan sa pretilošću može biti dijelom reguliran interakcijom dva metabolička regulatora zvana NAD zavisna deacetilaza SIRT1 i faktor 21 rasta fibroblasta (FGF21). Koristeći eksperimentalne modele istraživači su okrili kako manjak SIRT1 proteina u jetrima dovodi do manjeg nivoa izlučenog jetrenog proteina FGF21 što je rezultiralo povećanom vjerojatnošću razvoja oboljenja masnih jetara i pretilosti.
Kada su nivoi FGF21 u jetrima na eksperimentalnim modelima bili povećani, neke od bijelih masnih stanica (adipocita) su postale smeđe masne stanice proizvodeći više topline i sagorijevajući kalorije. Bijela masne stanice pohranjuje energiju veličine kapljice masti dok smeđe masne stanice imaju mnogo manje kapljice masnoće te su specijalizirane za njihovo sagorijevanje otpuštajući toplinu. Postoje dokazi da je kod ljudi smeđa masnoća povezana sa manjom tjelesnom težinom. Pronalaženje načina sa promjenom bijele masnoće u smeđu bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja pretilosti i ostalih metaboličkih oboljenja.
Ova studija koja je objavljena u žurnalu Gastroenterology je bila predvođena Dr. Mengwei Zang i njegovim timom u medicinskom odjelu BUSM.
U prethodnim eksperimentima Zangov laboratorij je pokazao kako povećani jetreni SIRT1 protein ograničava razvoja masnih jetara u eksperimentalnim modelima kada je bila u pitanju dijeta bogata masnoćama. Ipak, mehanizam nije bio poznat. Kako bi odredili kako se ovo događa, Zangov laboratorij je koristio jedinstveni mišji model koji nije imao jetreni SIRT1 protein što je rezultiralo povećanjem nivoa masnoće u jetrima, povećanjem tjelesne mase i smanjenjem konzumacije kisika tijekom noći. Također je dovela do smanjenog nivoa jetrenog FGF21 što je bilo povezano sa abnormalnim metaboličkim promjenama u jetrima i adipoznom tkivu.
Ipak, kada su nivoi jetara i serumskog FGF21 bili povećani, došlo je do promjena u nekim bijelim masnim stanicama koje su postale smeđe masne stanice što bi moglo povećati sveukupnu tjelesnu konzumaciju kisika i proizvodnju više kisika. Ove promjene u masnim stanicama prouzročene povećanjem FGF21 proteina bi mogle pomoći u objašnjenu kako su eksperimentalni miševi izgubili više težine, imali manje masne mase i usporenu progresiju masnih jetara.
„Višak abdominalne bijele masnoće kod ljudi potiče srčana oboljenja, dijabetes i ostala metabolička oboljenja te bi imalo potencijalne terapijske koristi ako bi smo mogli transformirati bijelu masnoću u smeđu povećavajući nivoe FGF21“, izjavio je Zang, autor studije.
LINK