Rizik rane ateroskleroze povećan je fibrozom i oboljenjem masnih jetara

Talijanski istraživači su prijavili kako ozbiljna fibroza povećava rizik od rane ateroskleroze kod pacijenata sa genotipom 1 kroničnog hepatitisa C (HCV). Druga studija je otkrila kako oboljenje masnih jetara također povećava rizik od razvoja ateroskleroze u tom ranom periodu. Obje studije su se pojavile u svibanjskom izdanju žurnala Hepatology.

U prvoj studiji istraživači predvođeni Dr. Salvatore Petta sa odjela biomedicine i interne medicine sa University of Palermo u Italiji su procijenili 174 pacijenata sa kroničnim HCV (genotipom 1) zajedno sa 174 vanjskih pacijenata u kontrolnoj grupi sa kardiološke jedinice tražeći znakove ateroskleroze. Ozbiljnost fibroze je bila određena za sve HCV pacijente.

Tim je otkrio karotidni plak kod 42% HCV pacijenata u usporedbi sa 23% pacijenata u kontrolnoj grupi. Prema autorima starija dob i ozbiljna fibroza jetara je bila nezavisno povezana sa prisutnošću kartoidnog plaka. Kod pacijenata starosti 55 godina ili mlađih koji su imali manji stupanj fibroze (stadij F0-F2) samo 22% je imalo plak u arteriji u usporedbi sa 52% sa ozbiljnijom fibrozom (stadij F3-F4). Pacijenti stariji od 55 godina su imali sličnu učestalost karotidne lezije kod onih sa ozbiljnom fibrozom jetara u 58% slučajeva te kod onih bez ozbiljne fibroze jetara u 51% slučajeva.

„Naša otkrića sugeriraju kako ozbiljan fibroza stavlja pacijente sa kroničnim HCV u veći rizik od rane ateroskleroze,“ izjavio je Dr. Petta. „Ova grupa pacijenata bi trebala biti pažljivo praćena kako bi se spriječila progresija kardiovaskularnog oboljenja koje je nezavisno od njihovog metaboličkog profila.“ Autori su također upozorili kako su većina sudionika u Europskoj studiji bila pretila što bi trebalo uzeti u obzir kod primjene rezultata na ostalu populaciju pacijenata.

Druga studija predvođena Dr. Michaela Kozakova i kolegama sa University of Pisa je dalje istražila da li je povezanost sa oboljenjem masnih jetara i ranom ateroskelrozom posljedica dijeljenja konvencionalnih rizičnih faktora ilije određena specifičnim cirkulirajućim faktorom koji ima porijeklo u jetrima ili adipoznom tkivu. Za ivu svrhu istraživači su istražili povezanost između prisutnosti ranog kartiodnog plaka i indeksa masnih jetara (FLI), koji je utvrđen kao zamjenski marker za oboljenje masnih jetara na osnovi indeksa tjelesne mase (BMI), opsega struka, triglicerida i gama glutamiltransferaze (GGT) kod osoba koji su bili dio multicentralne Europske RISC (Relationship between Insulin Sensitivity and Cardiovascular risk) studijske grupe. Za trenutnu studiju bila je uključena podgrupa od 1012 RISC osoba koje nisu imale hipertenziju, dijabetes, kardiovaskularna oboljenja, kronično oboljenje jetara, upalna i neoplastična oboljenja, veliki nivo lipida i metaboličke sindrome.

Kod takve zdrave populacije samo 5% svih osoba je imalo karotidni plak a te osobe su bile starije, imale su FLI od 60 i više te visoki krvni pritisak, LDL kolesterol, glukozu, GGT i C-reaktivni protein nego li osobe bez plaka. Kod modela logističke regresije nakon prilagodbe za konvencionalne kardiovaskularne rizične faktore, obiteljsku povijest, jetrene transaminaze i konzumacije alkohola, nezavisni predskazatelji prisutnosti plaka su bili starost, FLI od 60 i više te navika pušenja. Ipak, kada je FLI model bio zamijenjen varijablama korištenim u jednadžbi, predskazatelji rane ateroskleroze su bili starost, GGT i pušenje.

„Naša unakrsna studija ukazuje kako GGT može predstavljati vezu između oboljenja masnih jetara i ranog razvitka ateroskleroze,“ zaključuje Dr, Kozakova. Na osnovi ovih rezultata autori sugeriraju kako bi GGT nivoi u krvi trebali biti korišteni kao biomarkeri ateroskleroze.




LINK