Personalizacija tretmana poboljšava uspjeh terapije hepatitisa C

Prema AIDSMAP-u osobe oboljele od kroničnog hepatitisa C bolje reagiraju na terapiju i lakše podnose nuspojave ako njihovi liječnici djelomično prilagode liječenje i informiranje individualnim potrebama pojedinaca. Istraživači dviju kvalitativnih, zasebnih istraživanja iz Australije i SAD-a intervjuirali su 40-tak osoba oboljelih od kroničnog hepatitisa C vezano za iskustva prikupljena tijekom terapije.

Australsko istraživanje osvrnulo se na iskustva pojedinaca liječenih u javnim bolnicama u Sydneyu. Polovina istraživanih osoba primala je sada zastarjelu terapiju sastavljenu od interferona i ribavirina dok je druga polovica primala antivirusne lijekove Incivek (boceprevir) ili Victrelis (telaprevir) u kombinaciji sa interferonom i ribavirinom. I Incivek i Victrelis u međuvremenu su potisnuti od strane antivirusnih lijekova posljednje generacije kao što su Sovaldi (sofosbuvir), Olysio (simeprevir), Harvoni (ledipasvir/sofosbuvir) i Viekira Pak (ombitasvir/paritaprevir/ritonavir; dasabuvir). Takvi noviji lijekovi omogućavaju zavidnom broju oboljelih da izbjegnu interferon i njegove, prehladi nalik, nuspojave i ribavirin sa, iako slabijim, ipak izraženim nuspojavama. Osobe koje su sudjelovale u istraživanju često su motivaciju za ustrajanje u terapiji nalazili u strahu od bolesti. Također, strah od društvene stigmatizacije i pokušaj odvajanja sebe od bolesti koja se (pre)često povezuje sa zlouporabom narkotika često su bili među motivatorima. Ispitanici navedenog istraživanja hvalili su osobniji pristup liječnika, nazivajući takav pristup važnim instrumentom koji im je pomagao tijekom teških režima terapije. Informiranje o bolesti i tretmanima na željeni način bilo je ključno, kako kod onih koji su željeli znati više tako i kod onih koji su željeli znati manje.

Američko istraživanje uključivalo je pojedince liječene u U.S. Veterans Affairs bolnici u blizini Bostona koji su primali terpaiju sastavljenu od interferona i ribavirina. Među ovim ispitanicima posebno se kao motivacija isticala upornost i želja za ozdravljenjem te su na terapiju gledali kao na plan poboljšanja uvjeta života. Istraživači iz ove studije zaključili su da iako postoji napredak u svojstvu lijekova ipak treba značajno poraditi na dubljem razumijevanju želja pacijenata u borbi sa ovom bolesti.

Rezultati australskog istraživanja poklapaju se s američkim u ovom pogledu i navode: „Usvajanje modela gdje je pacijent centralna figura liječenja, koje integrira zasebne potrebe pacijenata i životnih situacija u režim liječenja, možebitni je slijedeći pozitivni korak u povećanju pridržavanja terapiji i završetku iste, za pacijente koji žive s kroničnim hepatitisom C“.

Izvor