Nigerija: Hepatitis B – tiha epidemija

Procjenjuje se kako je skoro 23 miliona stanovnika Nigerije inficirano sa virusom hepatitisa B.

Po nekim izračunima, hepatitis B je nova tiha epidemija koja uništava zdravlje Nigerijaca ali medicinski stručnjaci inzistiraju kako oboljenje unatoč tome privlači vrlo malo pažnje od strane vlade i ljudi u Nigeriji.

Nedavne statistike ukazuju kako na procjenu kako je najmanje 23 miliona Nigerijaca inficirano sa virusom hepatitisa B (HBV) što čini Nigeriju jednim od zemalja sa najvećom učestalošću HBV infekcije u svijetu.

Riječ hepatitis dolazi od Grčke riječi hepar (korijen riječi hepat) što znači „jetra“ a na Latinskom jeziku to znači upala.

U osnovi, hepatitis znači ozljedu jetara sa upalom jetrenih stanica. Virusni hepatitis se može pojaviti u akutnom ili kroničnom obliku. Najučestaliji uzročnici virusnog hepatitisa su pet nepovezanih hepatotropnih virusa: hepatitis A, hepatitis B, hepatitis C, hepatitis D i hepatitis E.

Međutim, hepatitis B i C su u većini kronični te su vodeći uzroci smrti među ovih pet virusa. Prema Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji (WHO), HBV je 20 do 100 puta infektivniji od HIV virusa te približno 600,000 ljudi u svijetu umre svake godine zbog posljedica hepatitisa B.

WHO kaže kako je hepatitis B potencijalno za život opasna infekcija jetara uzrokovana HBV. Hepatitis B je veliki globalno zdravstveni problem a zabrinuti zdravstveni stručnjaci ukazuju kako je usprkos činjenici da je HBV infekcija uzročnik kroničnog oboljenja jetara, ona ne dobiva ništa ili vrlo malo pažnje u Nigeriji čineći tu infekciju velikom zdravstvenom opasnosti u zemlji.

Stručnjaci napominju kako je hepatitis B tiha epidemija koja može inficirati osobe kroz mnogo godina bez jasnih manifestacija simptoma. Ali postoji i veći problem; hepatitis B može po prirodi biti epidemijski zbog toga što su inficirani često nesvjesni svojeg zdravstvenog stanja te nesvjesno mogu prenijeti virus na druge preko krvi ili tjelesnih tekućina.

Dr Funmi Lesi, specijalista gastroenterolog na Lagos University Teaching Hospital (LUTH) izjavila je kako su hepatitis B i C najučestalije infekcije hepatitisom koje prouzrokuju dugoročno oboljenje, kronično oboljenje jetara te ozbiljne ožiljke na jetrima. „Virus koji uzrokuje hepatitis je poznat kao virusni hepatitis a najučestaliji oblici u Nigeriji su B i C. Ipak, hepatitis B je učestaliji nego li hepatitis C.“

„U našem okruženju, HBV je tihi ubojica; nažalost, saznanja ljudi o virusu su vrlo slaba.“ Prosječna prevalencija hepatitis B virusne infekcije u Nigeriji je 13.7% sa većom prevalencijom u ruralnim nego li u urbanim područjima. „HBV je učestaliji i lakše se prenosi nego li HIV koji ima prosječnu prevalenciju od 4.5%“, izjavila je Dr. Funmi Lesi. Također je izjavila kako je u sub-Saharskom području Afrike, način prenošenja HBV je uglavnom preko djece na djecu, nesigurnih injekcija te prijenosom majke na dijete.

Napomenula je kako se djeca mogu inficirati sa virusom preko dijeljenja predmeta kao što su četkice za zube, britvice i ručnici kao i preko kontakata sa krvlju i tjelesnih tekućina preko ugriza, posjekotina i rana. „Dijete čija je majka inficirana također prilikom rođenja može biti inficirano. Odrasle osobe se mogu inficirati preko nezaštićenog seksualnog odnosa, transfuzije krvi te upotrebe nepropisno steriliziranih igala. „Ako se stekne virus za vrijeme djetinjstva, može potrajati 15-20 godina da se oboljenje manifestira; zbog toga mi uobičajeno vidimo oboljenje kod odraslih osoba.“

„Inficiranje preko dijeljenja zajedničkih kućanskih objekata, nepropisno testirane krvi i nesteriliziranih ili upotrjebljenih igala kao i obredno ozljeđivanje su faktori koji se mogu pripisati siromaštvu i kulturi.“ Upotreba nesigurnih injekcija zbog nemara nekog medicinskog osoblja i šarlatanstvo je rezultiralo sa približno 32% novih slučajeva hepatitis B infekcija, u usporedbi sa 5% novih HIV infekcija.

„To znači da puno osoblja više puta upotrebljava šprice a te igle nisu propisno sterilizirane,“ izjavila je. Lesi je izjavila kako 60-65% slučajeva karcinoma jetara može biti povezano sa neliječenom HBV infekcijom. „Nažalost, većina osoba sa kroničnom HBV infekcijom nije svjesna da imaju virus te da su u riziku od razvoja ozbiljnog kroničnog oboljenja jetara prije nego li što im se klinički dijagnosticira.

„Te osobe nesvjesno prenose virus na ostale osobe zbog pomanjkanja svjesnosti. „60-65% slučajeva karcinoma jetara od svakih 100 slučajeva je povezano sa HBV infekcijom“, izjavila je. Također je izjavila kako hepatitis B, ako se otkrije prije progresije u akutnu infekciju jetara, se može liječiti sa mogućnošću prolongiranja života inficirane osobe.

„Od stotinu slučajeva kroničnog hepatitisa B, samo 20% može nakon tretmana imati progresiju u jetreno oboljenje u usporedbi sa 100% kod HIV pacijenata.“ Neke osobe sa kroničnim hepatitisom B mogu biti liječene sa lijekovima koji mogu usporiti progresiju infekcije i poboljšati dugoročno preživljavanje,“ izjavila je. U osnovi, Lesi zagovara kreiranje vladine politike za hepatitis B, srodne politici za HIV kako bi se pojačali napori za smanjenje tereta ovog oboljenja. Dr. Jude Erege, privatni liječnik, je izjavio kako je hepatitis B postupno prešao u epidemiju zbog toga većina novorođenčadi nije cijepljenja protiv virusa.

On je naglasio kako je prevalencija hepatitisa B prouzročena pomanjkanjem javne svjesnosti o infekciji, posebno u ruralnim područjima te pomanjkanjem tretmana u ranom stadiju oboljenja. „Cjepivo za hepatitis B je raspoloživo u zemlji već 25 godina ali zbog čega svi ljudi nisu cijepljeni? Zbog čega i dalje govorimo o hepatitisu B kada se on može spriječiti?

„Pomanjkanje predanosti na nacionalnom nivou kod kreiranja javne svjesnosti te ne-integriranje hepatitis B cjepiva u nacionalni program cijepljenja je odgovorno za prevalenciju,“ izjavio je. Erge je također izjavio kako je rano cijepljenje kod djece, po mogućnošću kod rođenja ključno u naporima za prevenciju HBV.

Naglasio je potrebu formuliranja nacionalne politike u vezi testiranja, cijepljenja i liječenja hepatitisa B, naglašavajući kako bi to povećalo javnu svjesnost istovremeno jačajući napore u smanjenju prevalencije oboljenja.

„HBV infekcija se može spriječiti cijepljenjem. Cjepivo treba uključeno u naš nacionalni program cijepljenja kako bi omogućili lakši pristup za osobe te bi omogućili lakši pristup osobama i trebalo bi biti raspoloživo svima.

„Djeca koja postanu inficirana virusom postaju doživotni nosioci.“ „Neliječeni HBV može napredovati u jetreno oboljenje te utječe na odrasle osobe većinom u njihovim najproduktivnijim godinama – između 30-50 godine,“ izjavio je. Osim toga, Erege je naglasio kako prevalencija oboljenja može biti smanjena preko programa edukacije javnosti, provođenja pravila adekvatnog testiranja svih davatelja krvi i cijepljenja cijele populacije protiv HBV.

Također je izjavio kako se odrasli moraju testirati kako bi se osiguralo da nisu inficirani prije cijepljenja zbog toga što inficirana osoba zahtijeva tretman a na cijepljenje.

Svejedno, Erege priznaje kako većina inficiranih osoba nema nikakve simptome dok ostali mogu imati simptome kao što je tamni urin, ekstremni umor, bol u abdomenu i povraćanje.

Svjetska Zdravstvena Organizacija u svom izvješću u prvom ikad napravljenoj anketi o hepatitisu 2013 godine je izjavila kako 37% zemalja iz uzorka ima nacionalne strategije za virusni hepatitis, dodajući kako je ipak potrebno uložiti više rada u liječenju hepatitisa. Pokrivajući 126 zemalja, globalno strateško izvješće o prevenciji i kontroli virusnog hepatitisa je identificiralo uspjehe kao i nedostatke na nivou zemalja u implementaciji četiri prioritetna područja.

Ova područja prioriteta su kampanje o javnoj svjesnosti, podaci zasnovani na dokazima usmjereni na djelovanje, prevencija prijenosa virusa kao i testiranje i tretman.

Otkrića pokazuju da iako je 82% zemalja uspostavilo programe za kontrolu hepatitisa, samo polovica programa uključuje praćenje kroničnog hepatitisa B i C koji su odgovorni za najozbiljnija oboljenja i smrtne slučajeve.

LINK