Na vidiku cjepivo za hepatitis
Objavljeno
10 February, 2009.
u
Iz svijeta
Od njegova otkrića, potencijalno smrtonosan virus hepatitis C je povećavao svoju snagu na neobičnoj strategiji: njegovoj ograničenosti. Njegova nemogućnost da osim ljudi i čimpanza inficira ostale životinje je ozbiljno sprječavala znanstvenike u razvoju korisnih malih životinjskih modela u svrhu proučavanja oboljenja.
Ali sada, u važnom napretku objavljenom u žurnalu „Nature“ znanstvenici sa Rockefeller University su identificirali protein koji omogućava virusu ulazak u mišje stanice, što predstavlja otkriće koje oslobađa put za razvoj toliko potrebnog cjepiva kao i prilagođenog tretmana za 170 miliona ljudi širom svijeta koji žive sa ovim agresivnim, podmuklim i brzo mijenjajućim virusom.
Korištenjem genetičkog promatranja, grupa predvođena šefom laboratorija za virološka i infektivna oboljenja Charles M. Rice je identificirala ljudski protein zvan occludin koji čini mišje stanice podložnim virusu. Otkriće znači da znanstvenici sada imaju kompletan spisak staničnih faktora (ukupno četiri) koji su potrebni kako bi virus ušao u ne-ljudske stanice.
Virus hepatitis C isključivo ima za cilj stanice ljudske jetre sugerirajući da u tim stanicama postoji ekspresija gena koji omogućuju unos virusa, što nije slučaj kod ostalih ljudskih i ne-ljudsih stanica, objasnio je Rice. Proteklih godina tri proteina, CD81, CLDN1 i SR-BI su bili prepoznati kao oni koji imaju ključnu ulogu u unošenju virusa u stanicu, ali je očigledno nešto nedostajalo. Rice-ova grupa je pronašla da čak i kada su prilagodili mišje stanice da prihvate sva tri proteina, stanica je još uvijek onemogućavala unos virusa.
Otkriće occludina je to ipak promijenilo. Kada su Rice i njegove kolege prilagodile mišje i ljudske stanične linije da izraze sva četiri proteina, pokazalo se kako je svaka stanična linija postala podložna infekciji virusa. Kako bi dalje učvrstili ulogu occludina kao faktora koji je potreban za ulaz, grupa je pokazala kako ljudska jetrena stanica ima prirodnu ekspresiju visokog nivoa occludina, te zbog toga smanjujući njegovu ekspresiju mogli bi omogućiti visoko podložnim jetrenim stanicama mogućnost da kompletno blokiraju infekciju.
“Za takvo nešto trebate imati sreće”, izjavio je Rice. “Imate tri faktora za koja znate da su važna, ali možete imati 10 ostalih ljudskih faktora koji su mogli biti neophodni za ulazak virusa hepatitisa C. Ovaj rad pokazuje kako to nije slučaj.“
Pošto miševi i ljudi imaju za svaku vrstu specifične verzije ova četiri faktora, grupa je koristila stanice hrčka kako bi vidjela koja kombinacija faktora ima najbolji učinak u infektivnosti stanica. Otkrili su kako se u slučaju od dva proteina, occludin i CD81 samo ljudska verzija pokazala djelotvornom; za SR-BI i CLDN1, ljudske i mišje verzije su imale jednaki učinak. Ovi eksperimenti ne samo da su sugerirali kako možda postoji više nego jedan potencijalan životinjski model nego također da postoji nekoliko specifičnih kombinacija ulaznih faktora koji ih mogu generirati.
“Ovaj rad pruža jasnu osnovu na kojoj možemo početi konstruirati životinjski model za jedinstveni ljudski patogen,“ izjavio je Rice. „Ovo je samo prvi korak, ali u značenju kreiranja životinjskog modela za hepatitis C ovo je veliki korak naprijed.“
Izvor: www.hepatitis-central.com, originalni članak možete pročitati ovdje