Kontroverzna terapija ozonom za HCV

Iako su istražitelji 2002 godine otkrili vezu između ozona i uništenja patogena, terapijski potencijal ovog sastojka ostaje nepoznat. Iako znanstveno nije dokazana sigurnost i efikasnost, neko zagovornici vjeruju kako terapija ozonom može uništiti hepatitis C virus.

Plutajući u zemljinoj atmosferi upijajući sunčevu radijaciju, molekule ozona su sastavljene od tri atoma kisika. Korištenje ozonske terapije za liječenje različitih zdravstvenih problema je počelo krajem devetnaestog stoljeća a sastoji se od dodavanja ozona običnom zraku ili tekućini te kao takvog unošenja u tijelo. Iako postoje ograničene znanstvene studije o sigurnosti i efikasnosti ozonske terapije,  zagovornici je propagiraju kao dragocjeni, ekonomski alternativni tretman za hepatitis C virus.

Zbog toga što se hepatitis C (HCV) nastavlja širiti velikom brzinom sve više pažnje se fokusira na alternativne metode njegova uklanjanja. Neki vjeruju kako unošenje molekula ozona u krvotok može osigurati porast imuniteta koji bi omogućio svladavanje HCV infekcije.

Dio imunološkog odgovora

Istraživanje provedeno 2002 godine u „The Scripps Research Institute“ u La Jolla, Kalifornija, pokazalo je kako ozon ima važnu ulogu tjelesnog imunološkog odgovora u uništavanju bakterija i virusa. Tim istraživača je objavio kako osim što je poznato kako imunološke stanice uništavaju strana tijela, antitijela također sudjeluju u tom zadatku. Prije ovoga otkrića vjerovalo se kako antitijela samo daju signal imunološkom odgovoru a ne uništavaju. Dodatno, Scrippsov tim je otkrio da kada antitijela unište bakteriju ili virus, ona proizvode ozon.

Kao što je objavljeno 2002 godine u studenom u izdanju žurnala „Science“, ozon bi mogao biti dio prethodno neprepoznatog ubilačkog mehanizma koji pojačava obrambenu ulogu anti-tijela. Ova uloga je sad aktualna jer antitijela proizvode hidrogen peroksid – sastojak poznat uglavnom  kao pjenušavi antiseptik. Hidrogen peroksid je smrtonosan za patogene jer pravi rupe u staničnim zidovima, uzrokujući tako odumiranje. U ovoj novoj funkciji antitijela, istraživači su otkrili da antitijela prave nešto što je izgleda ozon. Mehanizam za ovu reakciju uključuje slijedeće korake:

1. Antitijela nalaze pojedinačne molekule kisika sposobne za oksidaciju, a time i za stanično oštećenje.

2. Da bi izbjegli oštećenje stanica, antitijela kombiniraju pojedine molekule kisika s vodom i tako nastaje hidrogen peroksid

3. Kad  se kreira hidrogen peroksid, ozon je nastaje kao usputni proizvod te reakcije

Iako ova studija ukazuje na to da je ozon dijelom zaslužan za stvaranje jakog, zdravog imuno-sistema, također otkriva i mnogo pitanja. Ostaje nejasno kako se vezuje s antitijelima koja uništavaju viruse i bakterije, a ne odgovara ni na pitanje o mogućnosti ozonske terapije da se bori s virusnim hepatitisom.

Ozonska terapija

Više od stoljeća znanstvenici podržavaju ideja da ozon ima potencijal za deaktivaciju mnogih tipova bakterija i virusnih patogena. Metoda koju se favorizira za borbu s HCV-om je ozonacija krvi, proces kojim se:

- Pacijentu s HCV-om uzima uzorak krvi
- Ozon/kisik mješavina se dodaje u krv
- Gore navedena kombinacija se vraća u tijelo oboljelog
- Postupak se ponavlja sve dok test ne pokaže smanjenje broja virusa u krvi

Prema jednom od svojih osnivača dr. Gerardu Sunnenu „Ozonizacija krvi je inovativna tehnika miješanja krvi s minimalnim količinama ozon/kisik kombinacijom koja povećava prirodnu proizvodnju citokina i interferona za čišćenje virusa. Ovaj postupak, ako se pokaže uspješnim, bi mogao značajno smanjiti troškove liječenja hepatitisa C.“

Vjeruje se da su neki virusi podložniji ozonskoj akciji od ostalih. Istraživači su potvrdili da su virusi u lipid ovojnici najosjetljiviji na ozon. Budući da je HCV virus takav, i on ima izraženu osjetljivost.

Manjak čvrstih dokaza

Iako sam koncept izaziva oduševljenje kod oboljelih, nema čvrstih dokaza o uspješnosti ozonske terapije u borbi s HCV-om. Ozonska terapija još uvijek nije znanstveno potvrđena kao sigurna.  Neke terapije su sasvim bez rizike, a kod ozonske se pojavljuju ozbiljne nuspojave:

- Ostajanje bez daha
- Oticanje vena
- Slabljenje cirkulacije
- Srčani problemi
- Moždani udar

Ono što je specifično za ovu terapiju koju se također naziva autohemoterapija, neke se stvari povezane uz nju moraju ukloniti prije općeg prihvaćanja
- Prijenos virusa hepatitisa
- Opasno nizak broj krvnih stanica

Iako se ozonizacija smatra alternativnom terapijom , ona uključuje krvni transfer. Da bi se osigurao prijenos, potrebna je sterilna oprema i iskustvo zdravstvenog djelatnika. Pacijenta se mora pratiti kako bi se izvadila odgovarajuća količina krvi.

Od 20-og stoljeća, ozonska terapija se koristi kao alternativa za eliminaciju mnogih patogena. Iako postoji puno tzv. uspješnih priča vezanih za njenu učinkovitost, većina njih je teško dokaziva.  Kad se poveća globalno zanimanje za ulogu ozona u imunološkom odgovoru, bit će popraćeno i sa novim analizama ozonske terapije kod HCV-a. U međuvremenu, svi zagovarači ipak moraju sačekati. Kad, i ako se ozonska terapija zaista pokaže sigurnom i učinkovitom – to će biti nešto što svijet uistinu jedva čeka.



Izvor: LINK