„Potrošili smo više od 1.764$ na liječenje mog brata. Liječnici su propisali injekcije i lijekove koji su bili stvarno skupi. Kako da pronađemo još novaca za moju zaovu i što će biti sa njenom troje djece ako ona umre?“ pita se Ahsan koji mjesečno zarađuje 235$ kao telefonski operater a izdržava i dvoje svoje djece.Hepatitis je virusna infekcija koja se širi preko transfuzije krvi i tjelesnih tekućina, seksualnim kontaktom te upotrebom neodgovarajuće steriliziranih instrumenata. Prema Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji, u Pakistanu postoje svih pet vrsta hepatitisa (A, B, C, D i E).
Studija iz 2008 godine o prevalenciji oboljenja koja je bila provedena od strane Pakistan Medical Research Council (PMCR) kako je od ukupne populacije od 165 miliona, 12 miliona bilo inficirano sa hepatitisom b ili C. Prema medicinskim istraživanjima omjer smrtnosti zbog zatajenja jetara uzrokovanih hepatitisom C je bio među najvećim u svijetu te je također zabilježeno kako „Pakistan ima najveći broj nosioca kroničnog hepatitisa i smrtnosti zbog zatajenja jetara i hepatocelularnog karcinoma.“
Jedan od faktora koji utječu na to je manjak pristupa medicinskoj usluzi kao što je slučaj sa Ahsanom.
Nesigurne tehnike
Ono što je posebno alarmirajuće je otkriće kako su sami zdravstveni djelatnici u puno slučajeva odgovorni za širenje virusa zbog nesigurnih tehnika. Ovo uključuje ponovnu upotrebu šprica i igala. Prema PMCR, skoro 15% bolničara inficirano sa virusom hepatitisa te 7.3% bolničarki, 6.8% liječnika i 5.2% medicinskih studenata u glavnim bolnicama.
Neodgovarajuće odlaganje bolničkog otpada predstavlja dodatni rizik. „Oštar otpad koji je proizveden u bolnicama predstavlja najmanje 20% od svih infekcija u zemlji,“ izjavio je zamjenik direktora PMRC Waqaruddin Ahmed.
„Objavljena literatura o modelima prijenosa hepatitisa B i C u Pakistanu implicira kako upotreba kontaminiranih igala u medicinskoj usluzi, zloupotreba lijekova te transfuzija neprovjerene krvi i krvnih proizvoda predstavljaju glavni uzročni faktor,“ zabilježili su istraživači.
„Jedan od problema je vjerovanje pacijenata kako su injekcije učinkovitije nego li oralni lijekovi. Osobe koje dolaze u klinike, kao što je slučaj gdje ja radim, učestalo zahtijevaju injekcije čak i kada imaju tablete na raspolaganju. Ovo doprinosi širenju oboljenja kao što je hepatitis zbog toga što se igle često ponovno upotrebljavaju na istom mjestu,“ izjavio je za IRIN doktor Aziz Ahmed.
Onda ponovna upotreba bolničkog otpada, često od strane bolničkog osoblja samo pogoršava situaciju.
Postoje ljudi u bolnici – laboratorijski asistenti, sestre, čistači i ostali koji uzimaju korištene predmete kao što su intravenske vrećice i prodaju ih na tržnici,“ izjavio je jedan liječnik koji je želio ostati anoniman za IRIN. „Tko zna koja se oboljenja šire zbog ovog?“
LINK