Odjel za zdravstvene usluge i Nacionalni Institut za dijabetes i probavne i bubrežne bolesti (NIDDK) počinje s mrežom kliničkih ispitivanja vezanih uz hepatitis B te je podijelio zahtjev za primjenu (RFA). Ukupan iznos koji bi trebao biti dodijeljen je približno 3 milijuna $ tijekom 2008. godine (prve godine Mreže) te približno 7 milijuna $ godišnje od 2 do 7 godine trajanja Mreže. NIDDK predviđa da će to financiranje biti raspoloživo za do 10 kliničkih centara kojima će biti dodijeljeni dva dopunjena osnovna/prijenosna istraživačka laboratorija (virologija i imunologija). Također će biti financiran jedinstveni koordinacijski centar.
"Glavni izazov za hepatitis B Kliničku Istraživačku Mrežu bit će uspostavljanje nasumičnog kontroliranog dugoročnog pokusa za uspoređivanje dugoročne monoterapije nasuprot kombinirane terapije za hepatitis B. Nadzorni odbor Mreže će formulirati i dizajnirati ovaj pokus kojemu će biti cilj procjenjivanje dugoročne (4-5 godina) efikasnosti monoterapije nasuprot kombinirane terapije za hepatitis B. Mreža će nastojati pridobiti industrijske partnere kako bi pomogli ovaj pokus. Mogući čimbenici koje bi trebalo proučiti (ali se ne i limitirati samo na njih) su:
1. Entecavir naspram tenofovir naspram kombinacije oba
2. Tenofovir i emtricitabine naspram sam tenofovir naspram sam emtricitabine
3. Peginterferon naspram entecavir naspram kombinacija oba
4.Peginterferon i tenofovir naspram sam tenofovir naspram tenofovir i emtricitabine
Svi projekti moraju biti završeni unutar sedmogodišnjeg trajanja ovog istraživačkog programa
"Predmet istraživanja: Cilj ovoga je uspostavljanje Hepatitis B Kliničke Istraživačke Mreže koja će ubrzati napredak u razumijevanju i kliničkom vođenju ove bolesti jetre"
"Mreža bi trebala ubrzati kliničko istraživanje i napredak u razumijevanju imunopatogeneze kroničnog hepatitisa B i strategije liječenja s trenutno raspoloživim lijekovima."
"Mreža bi bila zadužena za razvoj velike baze pacijenata s kroničnim hepatitisom B i s idejnim rješenjem protokola liječenja koji bi omogućio razvoj hipoteza pogodnih za testiranje koja će se osvrtati na najvažnije kliničke istraživačke izazove koji bi se trebali riješiti u idućih 5 do 10 godina kao što su opisani u sažetku iz 2006. godine o upravljanju kroničnim HBV"
Kronični hepatitis B utječe na približno 350 milijuna ljudi širom svijeta od kojih kod značajnog dijela postoji rizik od razvijanja ciroze, zatajenja rada jetre i raka jetre. U SAD približno 1,5 milijuna Amerikanaca ili 0.5% populacije inficirani su ovom bolešću. Kronični hepatitis B nije uobičajen među "općom" populacijom ali ima utjecaja na određene skupine u puno većem omjeru. Zbog toga, prevalencija kroničnog hepatitisa B je procijenjena na 3 do 5% među homoseksualnim partnerima, intravenskim ovisnicima, pacijentima na bubrežnoj dijalizi i hemofiličarima. Značajno, kronični hepatitis B u SAD utječe na 10 do 15% rođenih stranaca i prvu generaciju Azijskih Amerikanaca te je također učestao među nedavnim imigrantima s Bliskog Istoka, Afrike i Istočne Europe. Približno 5% djece posvojene iz Azije, Rusije i Istočne Europe ima kronični hepatitis B.
Terapija je nedavno značajno napredovala s raspoloživošću 6 različitih lijekova za liječenje kroničnog hepatitisa B (interferon alfa, peginterferon, lamivudin, adefovir dipivoxil, telbivudin i entecavir). Svaki od ovih lijekova je učinkovit: ipak, oni ne mogu izliječiti hepatitis B već utječu na snažno zaustavljanje replikacije virusa. Većina pacijenata pozitivno reagira na liječenje s poboljšanjem jetrene histologije i nivoa aminotransferaza u serumu ali gotovo svi pacijenti imaju recidiv kad se prestane s liječenjem. Značajno, ne postoje pouzdane smjernice kako bi se ti lijekovi trebali koristiti: Koji lijek? Kod kojeg pacijenta? Sam ili u kombinaciji? Za određeno razdoblje (1 godina, 2 godine) ili unedogled? Korištenje kojih markera za mjerenje uspjeha ili neuspjeha?
Mnogim pacijentima su prepisani oralni anti-HBV lijekovi na neodređeno vrijeme iako dugoročna efikasnost i sigurnost većine tih lijekova nije dokazana.
Izvor natap.org