Naslovnica Terapija Terapija za Hepatitis B Terapija za Hepatitis B
Terapija za Hepatitis B Ispis
Terapija za Hepatitis B
Dorada u tijeku.

Liječenje kroničnog hepatitisa B ovisi o razini replikacije virusa. Sva tri oblika kroničnog virusnog hepatitisa mogu biti progresivna premda je progresija prema cirozi mnogo vjerojatnija kod kroničnog aktivnog nego li kod kroničnog perzistentnog ili lobularnog hepatitisa B. Randomizirana, prospektivna, kontrolirana ispitivanja pokazala su da bolesnici s dobro kompenziranim kroničnim replikacijskim hepatitisom B, čiji je kronični hepatitis utvrđen na temelju biopsije jetre i povišenih transaminaza, odgovaraju dobro na terapiju s interferonom-a, bez obzira na histološke osobitosti.

Supkutane injekcije kroz 4 mjeseca (16 tjedana) u dnevnoj dozi od 5 milijuna jedinica ili tri puta tjedno u dozi od 10 milijuna jedinica, dovode do serokonverzije u oko 40% slučajeva iz replikacijske (HBeAg i HBV DNK dokazivih u serumu) u nereplikacijsku (anti-HBe dokaziv) HBV infekciju s popratnim poboljšanjem histološkog nalaza, a u približno 10% bolesnika postoji mogućnost gubitka detektibilnog HBsAg. U većini je slučajeva uspješna terapija interferonom i serokonverzija praćena akutnim povećanjem aktivnosti aminotransferaza koje nalikuje na akutni hepatitis za što se vjeruje da predstavlja imunostimulatorni učinak interferona na interakciju između staničnog imunološkog sustava i hepatocita inficiranih virusom.

Recidiv nakon uspješne terapije je doista rijedak (1-2%). Vjerojatnost odgovora na interferon je veća u bolesnika s umjerenim do niskim razinama HBV DNK (<200 pg/ml) te u bolesnika sa znatno povećanom aktivnošću aminotransferaza (npr. >100 do 200 jedinica). Vjerojatnost gubitka HBsAg tijekom terapije povećana je u bolesnika s kratkim trajanjem bolesti (srednja vrijednost 1 i pol godina). Ako se takve osobe prate dovoljno dugo nakon uspješnog gubitka replikacijskih biljega induciranog interferonom, npr. kroz 5-godišnje razdoblje, pokazalo se da je oko 70% takvih bolesnika izgubilo HBsAg i sve serološke biljege infekcije. Čini se da imunosuprimirani bolesnici s kroničnim hepatitisom B ne odgovaraju na terapiju interferonom.

Komplikacije terapije interferonom uključuju sistemske simptome "slične gripi", supresiju koštane srži, emocionalnu labilnost (obično iritabilnost, rjeđe depresiju), autoimune reakcije (posebno autoimuni tiroiditis) te razne nuspojave poput alopecije, osipa, proljeva te umrtvljenje i trnce u ekstremitetima. Sa mogućim izuzetkom autoimunog tiroiditisa, sve su ove nuspojave reverzibilne nakon snižavanja doze ili prekida terapije. U bolesnika s kroničnim aktivnim hepatitisom B dugotrajna glukokortikoidna terapija nije samo nedjelotvorna nego je i štetna. Pod određenim okolnostima, međutim, predvidiv utjecaj glukokortikoida na HBV i na imunološki sustav može se iskoristiti na dobrobit bolesnika.

Glukokortikosteroidi povećavaju replikaciju HBV-ai njegovu ekspresiju u hepatocitima, a smanjuju aktivnost citolitičkih T-stanica. Zato teoretski, ako se steroidi daju kratkotrajno, citolitičke T-stanice bi, nakon što su suprimirane tijekom steroidima inducirane HBV replikacije, mogle opet nastaviti sa svojom presteroidnom funkcijom u smislu napadanja i razaranja novonastalih hepatocita koji prezentiraju HBV antigene. Izgleda da se to i događa; naime dolazi do povišenja aktivnosti aminotransferaza poput onog u akutnom hepatitisu, a to može biti praćeno i dramatičnim padom ili čak i prestankom replikacije HB V-a. U bolesnika s kroničnim hepatitisom B, osobito u onih s gotovo normalnim ili samo blago povišenim razinama aminotransferaza pokazalo se korisnim da se u kombinaciji s interferonskom terapijom (5 milijuna jedinica supkutano) daje preliminarno kroz razdoblje od 6 tjedana glukokortikoidna terapija (prednizon u dozi od 60 mg kroz 2 tjedna, 40 mg kroz 2 tjedna i 20 mg kroz 2 tjedna).

Nije indicirana niti je raspoloživa terapija za asimptomatske, nereplikacijske nosioce hepatitisa B, a bolesnicima s dekompenziranim hepatitisom B ne smije se dati anti-virusna terapija jer bi takva terapija mogla dovesti do dekompenzacije jetre. Takve bolesnike treba uputiti u istraživačke centre koji provode klinička ispitivanja.

U tijeku su eksperimentalna ispitivanja drugih interferona i nekoliko nukleozidnih analoga koji su aktivni protiv HBV-a. U bolesnika sa završnim stadijem kroničnog hepatitisa B transplantacija jetre jedina je potencijalna intervencija koja može spasiti život. Reinfekcija nove jetre je gotovo pravilo, međutim, varijabilna je vjerojatnost oštećenja jetre izazvanog hepatitisom Bunovoj jetri. Većina bolesnika postaju nosioci viremije visokog stupnja s minimalnim oštećenjem jetre.

Na žalost, u nepredvidivog broja bolesnika nastaje teško oštećenje jetre izazvano hepatitisom B, ponekad i hepatitis nalik fulminantnom, katkada brza rekapitulacija ishodnog teškog kroničnog hepatitsa B.
 

Google translate:

Copyright © 2006 - 2017 "Hepatos" - Pravne napomene
Doverska 29, 21000 Split, Hrvatska Tel/Fax: (021) 45 99 88 E-mail: hepatos@hepatos.hr I admin@hepatos.hr