Virus hepatitisa C Ispis
O hepatitisu
Srijeda, 11 SEPTEMBER 2013 07:43

Virus hepatitisa C
 
virus hepatitisa CU usporedbi sa ostalim virusima, virus hepatitisa C je vrlo mali. Sve do nedavno ovo je otežavalo njegovo proučavanje. On se prenosi preko kontakata krvi sa krvi i visoko je infektivan. Izuzetno je otporan te može preživjeti van tijela u malim kapljicama krvi. U zavisnosti od uvjeta kao što je sobna temperatura on može na površini ostati infektivan od šesnaest sati do četiri dana te do 63 dana unutar igle.
Virus je nestabilan i često mutira. To je razlog zbog kojeg medicinska oprema i ostali uređaju koji redovno dolaze u kontakt sa krvlju (kao što su pištolji za tetovažu) moraju biti pomno sterilizirani nakon svake upotrebe.
HCV se često prikazuje kao nemaran virus. To znači da se često pomalo utvrđuje te da mu treba vremena da prouzroči kroničnu infekciju. Zbog toga što je tako nestabilan on može napraviti puno vlastitih kopija koje ne prežive. Također je moguće da je puno virusnih čestica neutralizirano od strane imunološkog sistema. To se događa u sporijem omjeru nego li replikacija virusa tako da virus ipak napreduje ali sporo.

Kategorizacija HCV

HCV ima malo sličnosti sa virusima hepatitisa A ili B iako sva tri imaju za cilj jetra. On pripada porodici Flaviviridae virusa koja uključuje viruse kao što su denga groznica i žuta groznica.
Kao svi Flaviviridae virusi hepatitis C je RNK virus. RNK i DNK virusi se razlikuju u načinima na kojima je njihova genetska informacija upakirana. RNK virusi su znatno manje stabilni nego li DNK virusi što ih čini podložnijim mutaciji. Neki znanstvenici smatraju kako neke od razlika u kopijama RNK virusa su namjerne. To povećava njihovu genetsku varijaciju i poboljšava njihovu sposobnost za preživljavanje. Ova tehnika rješavanja problema je poznata kao „genomska inteligencija“.
Ova sposobnost mutiranja čini otežanom pravljenje cjepiva za RNK viruse. Čim naiđu na lijek ili cjepivo RNK virusi odmah  počinju tražiti način da ih zaobiđu. Sada postoje dokazi kako se omjer HCV mutacije ubrzava kao odgovor na terapiju interferonom i rbavirinom.

HCV genotipovi

Sposobnost mutiranja virusa je rezultiralo postojanjem 11 različitih genskih HCV varijacija. Ove varijacije su poznate kao „genotipovi“ i označeni su od 1 do 11. Različiti genotipovi su često ali ne i obavezno povezani sa različitim dijelovima svijeta.
Genotipovi 1, 2 i 3 su rasprostranjeni u cijelom svijetu. Tipovi 1a i 1b su najučestaliji i predstavljaju približno 60% svjetskih infekcija. Oni su predominantni u sjevernoj Europi, sjevernoj Americi, u južnoj i istočnoj Europi te Japanu. Genotip 2 je manje učestao nego li genotip 1. Genotip 3 je endemski u jugoistočnoj Aziji. Genotip 4 se uobičajeno nalazi na bliskom istoku, Egiptu i centralnoj Africi. Genotip 5 se skoro ekskluzivno može pronaći u Južnoj Africi. Genotipovi 6-11 se mogu naći u Aziji.

Još uvijek je nejasno da li oblik virusa utječe na progresiju oboljenja. Ako utječe, smatra se kako ne predstavlja razlog za zabrinutost. Ipak, HCV genotip utječe na odgovor na tretman. Ako razmatrate tretman vrlo je važno da znate sa kojim ste genotipom inficirani te u idealnom slučaju i podvrstom.
Svaki genotip također sadrži seriju manjih varijacija. Ovo je poznato kao „pod-tipovi“ virusa. Oni su označeni kao a,b,c,d itd. po redoslijedu njihova otkrivanja. Osoba koja je kronično inficirana sa hepatitisom C će imati virusnu populaciju koja se sastoji od vrlo velike količine ovih manjih genetskih varijacija. One se nazivaju „kvazi-vrste“ a predstavljaju čak kompleksniji problem za imunološki sistem koji se bori protiv njih.
U oisu HCV je navedeno da ima jednostruke RNK genome. To znači da svaka virusna čestica sadrži jednu RNK nit. Unutar RNK HCV ima dvije funkcije. Prvo, ona sadrži informacije o HCV genetici. Drugo, ona također sadrži informacije o napraviti proteine koje virus treba za replikaciju kako iz vlastitih komponenti tako i iz ostalih inficiranih stanica jetara.

Putovanje HCV kroz tijelo

Jednom kada dobije pristup u ljudsko tijelo virus hepatitisa ulazi u krvotok. Tada on traži stanice koje će mu dozvoliti ulaz. Kada ih je pronašao i ušao u njih on počinje reprodukciju.
Početno se smatralo kako HCV inficira samo stanice jetara. Sada se zna da to nije točno. Virus je također pronađen u dijelovima imunološkog sistema, koštanoj srži i moždano-kičmenoj tekućini. Ipak, primarni cilj virusa su stanice jetara.

Jednom kada virus stigne u jetra on se zakvači na receptore na vanjske dijelove stanica. Proteini s kojima je virus obložen zbune receptore tako da ih oni ne mogu prepoznati kao prijetnju. Zbog toga receptori omoguće virusu ulazak u stanicu. Jednom kada je unutra virus odbaci proteinsku ovojnicu. Virus se zatim odmrsi oslobađajući instrukcije za pravljenje novih proteinskih struktura uz upotrebu vlastitih komponenti te onih iz inficiranih stanica.

RNK genom se reproducira te ponovno sastavi oko nove proteinske ovojnice formirajući novi, zaštićeni virusni dio. Tada je spreman za izlazak iz stanice i infekciju ostalih. Uobičajeno kada je stanica inficirana sa virusom ona odmah počinje samouništenje. Ona tada otpušta oblik interferona koji daje upute svim susjednim stanicama da učine isto to kako bi se priječilo širenje virusa. Ipak, kao i većina ostalih virusa HCV je razvio načine ometanja ovog procesa. Čineći to on dramatično povećava svoje šanse za preživljavanje i napredovanje.

Prepreke za istraživanje hepatitisa C

Točna priroda ovih kompleksnih procesa je još uvije daleko od toga da se u potpunosti razumije. Biti će teško proizvesti cjepivo dok ne saznamo više o virusu. Do sada su znanstvenici bili sprječavani sa dvije glavne prepreke.
Prvo, sve do nedavno nije bilo moguće razviti efikasni stanični sistem kulture HCV u laboratoriju. Progres u istraživanju sada znači da se zadnji dio virusnog ciklusa života (virusna replikacija, sastavljanje i oslobađanje od inficirane stanice) sada može početi proučavati.
Još uvijek je potreban drugi sistem modela koji bi pokazao početni stadij virusnog ciklusa života. Dok ovo ne postane moguće, na pitanja kao što su kako HCV ulazi u stanicu i kako se ponaša u stanici prije replikacije neće biti moguće dati odgovor.
Druga prepreka je manjak životinjskih modela. Čimpanze su jednina vrsta osim ljudi podložnih na HCV infekciju. Kao primati oni bi pružili posebno korisne informacije zbog genetske sličnosti sa ljudima. Ipak, čimpanze su ugrožena vrsta i vrlo su skupi za upotrebu ne spominjući etičke probleme povezane sa ovim oblikom istraživanja.

 

Google translate:

Copyright © 2006 - 2017 "Hepatos" - Pravne napomene
Doverska 29, 21000 Split, Hrvatska Tel/Fax: (021) 45 99 88 E-mail: hepatos@hepatos.hr I admin@hepatos.hr