Što je virus Ispis
O hepatitisu
Srijeda, 11 SEPTEMBER 2013 07:43

Što je virus?

Danas postoji više virusa nego li svih ostalih oblika živih organizama u svijetu. Svi prepoznati oblici života su podložni prijetnji virusa koji mogu ući u njihove stanice gdje egzistiraju kao paraziti.
Diskutabilno je da li se virusi mogu opisati kao živi organizmi. Izvan živih stanica virusi su potpuno inertni. Oni ne mogu obavljati bilo koju aktivnost uobičajenu za „životne“ aktivnosti kao što je reprodukcija te razlaganje i probava hrane. Dijelovi virusa su tako maleni da ne sadrže složene dijelove potrebne za reprodukciju. To je moguće samo uz asistenciju inficiranog organizma. Tijekom njihove evolucije virusi su postupno naučili kako privoliti određene stanice unutar staničnih mehanizama kao što je ljudski, životinjski i biljni da im dozvole ulazak. Jednom kada dospiju unutra one preuzmu stanični mehanizam i počinju se reproducirati. Virusi su naučili koegzistirati sa inficiranim organizmom. Kako su imunološki sistemi živih organizama razvili nove načine borbe protiv virusa, virusi su se također konstantno prilagođavali kako bi prebrodili te prepreke. Protiv virusa se teže boriti sa lijekovima nego li protiv bakterijske infekcije zbog mogućeg rizika od oštećenja inficirane stanice.

Struktura virusa

Struktura virusa je zapanjujuće jednostavna. Oni su načinjeni ili od ribonukleinske kiseline (RNK) ili deoksiribonukleinske kiseline (DNK) što predstavlja niz gena koji sadrži kodirane upute za proizvodnju kopija virusa. RNK ili DNK je ugrađena u jedan ili dva zaštitna omota sačinjena od proteina. Ovi omoti ili ovitci su izuzetno jaki što omogućuje virusu da izdrži napad imunološkog sistema zaraženog organizma.

Tipovi virusa

Virusi variraju prema tome kako kodiraju svoju genetsku informaciju. Živi organizmi uključujući ljude i ostale životinje, bakterije, gljivice i biljke koriste DNK za skladištenje svojeg genetskog koda. Neki virusi također skladište svoju genetsku informaciju koristeći DNK dok ostali koriste RNK. Virusi se prema tome klasificiraju kao DNK ili RNK virusi. Virus hepatitisa C je RNK virus.
Kod DNK virusa postoje dva komplementarna i isprepletena niza nukleinske kiseline (dvostruka spirala). Struktura DNK podsjeća na dvije isprepletene spirale a kada dođe do reprodukcije, genetski kod roditelja se korektno nametne na dijete. Ipak, RNK virusi su napravljeni od serije povezanih niti. Poslijedica toga je da su RNK virusi puno nestabilniji te zbog toga podložniji pravljenju nepreciznih vlastitih kopija. To je razlog zbog čega su se razvili puno različitih oblika hepatitis C virusa.

Kako virusi ulaze u tijelo

Virus može ući u tijelo svim mogućim putovima. Mogu se inhalirati kao kapljice, progutati u hrani i tekućinama, prenijeti se preko sline, prenijeti se preko majke na dijete, preko fekalija, seksualnih kontakata i preko kontakta krvi sa zaraženom krvi.
Imunološki sistem se lako obračunava sa većinom virusa. Svaki mehanizam imunološkog sistema može biti uključen u odupiranju napada virusa, uključujući leukocite koji gutaju virusne dijelove i limfocite koji ili proizvode antitijela protiv virusa ili napadaju stanice inficirane virusom. Ovo omogućuje inficiranom sistemu da se oporavi od većine virusnih infekcija unutar nekoliko dana ili tjedana. Nadalje, imunološki sistem je često dovoljno osjetljiv od infekcije da je drugo oboljenje od iste infekcije vrlo rijetko. Ipak, ako je virus u stanju izbjeći ili nadmudriti imunološki sistem, infekcija može postati kronična. U nekim slučajevima odgovor imunološkog sistema može prouzročiti jednako puno problema kao i virus. Ovo se zove imunopatološki odgovor. To predstavlja veliki problem kod HCV.

Ulazak u stanicu i reprodukcija

Površina virusne proteinske ovojnice je prožeta receptorima. Ovi se receptori ponašaju kao senzorni organi koji hrane virus sa informacijama o njegovom okruženju. Oni su dizajnirani da pomognu virusu pronaći stanice u kojima može osnovati bazu. Jednostavno rečeno, receptori na površini virusa se prikače na specifične receptore na površini inficirane stanice. Oni onda zbune receptore inficirane stanice da misli kako ne predstavljaju prijetnju. Stanica može biti inficirana virusom samo ako taj oblik stanice ima receptorska mjesta za protein virusa. Na taj način virus prehlade inficira stanice u mukoznim membranama respiratornog trakta, upala pluća utječe na stanice pluća  a virus hepatitisa primarno inficira stanice jetara.
Jednom kada se nađe u stanici virus počinje odbacivati svoju proteinsku ovojnicu. Genetski materijal se reproducira uz upotrebu supstanci koje uzima unutar stanice. Svaka kopija genetskog materijala programira formiranje nove ovojnice. Jednom kada se nova ovojnica formirala, novi virusi su spremni za napuštanje te određene stanice i inficiranje nove. Oni to rade ili probijanjem stanične membrane i uništavanjem inficirane stanice ili polaganom izgradnjom iz površine membrane. Smatra se da tako HCV postiže svoj rast.

 

Google translate:

Copyright © 2006 - 2017 "Hepatos" - Pravne napomene
Doverska 29, 21000 Split, Hrvatska Tel/Fax: (021) 45 99 88 E-mail: hepatos@hepatos.hr I admin@hepatos.hr